Pitanje imenovanja glavnog pregovarača za Evropsku uniju je postalo ključno političko pitanje za političku jesen u Bosni i Hercegovini, a prije nego što se došlo do konkretne rasprave o imenu došlo je do razlika u mišljenju ko treba imenovati pregovarača.
Predsjedavajuća Vijeća ministara Borjana Krišto je vjerovatno u dogovoru s SNSD-om prema informacijama portala Klix.ba koje nisu zvanično ni u jednom trenutku opovrgnute odlučila da za glavnog pregovarača predloži Anu Trišić Babić, kadar SNSD-a, ali i osobu sa značajnim iskustvom.
Ovaj prijedlog je odmah naišao na protivljenje trećeg dijela vlasti na nivou države, Trojke. Naime, stranke Trojke su još ljetos objavile da prekidaju saradnju s SNSD-om i ušle u proces izbacivanja SNSD-a iz vlasti, koji nisu provele. U takvoj situaciji bilo kakva podrška iz Trojke za osobu povezanu s SNSD-om bila bi političko samoubistvo.
Također, ovo je pokazalo i probleme u odnosima između HDZ-a i stranaka Trojke, jer je Krišto očito zaobišla Trojku prilikom odluke da Ana Trišić Babić bude njen prijedlog.
U takvoj političkoj situaciji, Trojka je odlučila da iskoristi svoju polugu moći koju ima u Predstavničkom domu i zajedno s “Trojkom iz RS-a” pokuša progurati zaključak kojim bi se za imenovanje glavnog pregovarača ovlasti Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH.
Na jučerašnjoj sjednici ovaj zaključak nije dobio potrebnu većinu, ali su ga podržali zastupnici Trojke, Trojke iz RS-a i veći dio zastupnika opozicione SDA. Protiv su bili zastupnici SNSD-a, HDZ-a i Demokratske fronte. Odluka nije usvojena zbog nedostatka jednog glasa podrške iz Republike Srpske, a u konkretnom slučaju to je bio glas Edina Ramića iz SDA koji je napustio sjednicu zbog ranije dogovorenog gostovanja na TV. Ramić je kazao da bi podržao odluku, a to će imati i priliku jer će se prema proceduri o prijedlogu ponovno glasati na sljedećoj sjednici.
Dakle u ovom trenutku odluci da Parlamentarna skupština bira glavnog pregovarača se protive Demokratska fronta, HDZ i SNSD, ali svaka iz svojih razloga.
Za HDZ je jasno da je njihova politička moć najmanja u “najgrađanskijoj” instituciji vlasti – Predstavničkom domu i u njemu nemaju mehanizam na koji bi se mogli osloniti da zaustave imenovanje. U trenutnom omjeru stanja moguće je i SNSD zaobići u Parlamentarnoj skupštini, pa je jasno i zašto se oni protive tome da odluka ide kroz ovu instituciju.
Ipak, motivi Demokratske fronte za protivljenje su drugačiji nego ove dvije stranke. Naime, u DF-u smatraju da bi imenovanje moralo da izvrši Predsjedništvo Bosne i Hercegovine jer je u Ustavu navedeno da je Predsjedništvo nadležno za vođenje vanjske politike. Iz DF-a smatraju da bi bilo koja druga odluka bila protivustavna, ali i “rušenje države”.
Demokratska fronta bi mogla blokirati usvajanje ove odluke i u Parlamentarnoj skupštini ako bi uspjela uvjeriti kolege iz opozicione SDA da se radi o prijedlogu koji prijeti stabilnosti države. S druge strane bilo bi zabrinjavajuće da ukoliko se o tome zaista radi, parlamentarci iz SDA to nisu sami prepoznali već u prvom glasanju.
S političke strane, Željko Komšić kao predsjednik stranke i član Predsjedništva ima poluge moći i jasno je da bi DF-u bilo korisno da se odluka donosi u Predsjedništvu.
Tri načina imenovanja
Trenutno postoje tri moguća načina za imenovanje glavnog pregovarača.
Prvi je da to ide preko prijedloga Vijeća ministara i Predsjedništva Bosne i Hercegovine. U ovom slučaju bi Trojka morala da pređe preko svojih političkih pozicija “izmiri” se barem u ovom slučaju s SNSD-om i dođe do rješenja. U drugim slučajevima Željka Cvijanović bi u slučaju preglasavanja mogla da povuče vitalni nacionalni interes i da u NSRS sruši prijedlog.
U slučaju da prođe prijedlog da glavnog pregovarača imenuje Predstavnički dom, Trojka bi mogla na ovaj način da ostvari simboličku pobjedu nad SNSD-om i uz pomoć opozicije iz RS-a imenuje pregovarača. Također, ovo bi značilo i svojevrsno umanjivanje moći HDZ-a. Moguće je da bi se ovakva odluka našla pred Ustavnim sudom zbog pitanja nadležnosti.
Treći opcija jeste da se pozove na presedan iz 2005. godine. Vijeće ministara pod rukovodstvom tada Adnana Terzića je samostalno donijelo odluku o imenovanju glavnog pregovarača o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju između Bosne i Hercegovine i evropskih zajednica i njihovih država članica. Tada je Vijeće ministara za glavnog pregovarača imenovalo Igora Davidovića.
U trećoj opciji je dakle zaobiđeno i Predsjedništvo i Parlamentarna skupština BiH.
S trenutnih političkih pozicija imenovanje kroz Vijeće ministara bi opet značilo da stranke Trojke, HDZ i SNSD moraju postići konsenzus. Trojka bi ukoliko bi HDZ i SNSD insistirali na Trišić Babić mogla da imenovanje “blokira” kroz instituciju Kolegija neglasanjem da se stavi na dnevni red.
Politički i praktični elementi slučaja “pregovarač”
Iako je pozicija glavnog pregovarača političko pitanje, osoba koja bude imenovana trebala bi da bude više od pukog političkog “pijuna”. Osoba bi imala višestruku obavezu koordinacije između domaćih vlasti i Brisela.
Ono što je značajnije u komplikovanom sistemu kakav je Bosna i Hercegovina, ova osoba bi morala da bude “politička vidra” sposobna da pomiri interese različitih nivoa vlasti. Također, moralo bi da se radi o osobi koja bi imala dovoljno autoriteta i poštovanja da može u svakom trenutku razgovarati s političkim liderima i postizati kompromise.
U slučaju da imenovanje bude zakočeno u Vijeću ministara ili Predsjedništvu jer se Trojka protivi da bude imenovana osoba koja je bliska SNSD-u, to bi SNSD mogao da iskoristi kako bi optužio Trojku za blokiranje evropskog puta.
klix.ba
