Ovim videom Gary Turk pokušava doprijeti do mladih, na način koji je njima najbliži, a video je na Youtubeu pregledan više od 57 miliona puta.
Turk opisuje epidemiju tehnologije i djecu koja odrastaju u svijetu u kojem se više ne igraju vani niti druže s prijateljima kao nekada, sva socijalizacija uglavnom se svodi na komunikaciju preko ekrana.
Kada porastu, sve je još gore i mladi više ne znaju živjeti bez mobitela. Njegova priča je o nevjerojatnom svijetu i pustolovini koja nas čeka, ako samo malo podignemo pogled.
Poučna priča u kojoj na vidjelo izlazi ono dobro u ljudima, a pogotovo u djeci neopterećenoj svijetom u kome žive…
“Imam prodavnicu bicikala, i svaki dan u nju svraća jedan mali Rom, koji me pita da mu dam pare za doručak da nešto pojede.
Iako mu uvijek dam nešto sitniša, taj dan sam bila opterećena svojim problemima i nervozna, i rekla sam mu, malo povišenim tonom da nemam para, da toga dana ni ja nisam ništa jela i da izađe iz moje radnje.
Poslušao me je i izašao bez riječi iz prodavnice.
Na moje iznenađenje, vratio se nakon nekih 15-tak minuta. U ruci je nosio jednu kiflu na papiru, koja je bila podijeljena na dva dijela. Zamolio me je da je podijelimo.
Kad sam to vidjela, nešto mi se stislo u grlu, nisam mogla vjerovati. Samo sam mu rekla: “Izaberi bicikl koji želiš da ti poklonim”. A nikad slađu polovinu kifle nisam pojela nego tad…”
Ovaj djed ima 80 godina i nikada za svog života nije uzeo mikrofon u ruke.
Njegovi unuci su ga pozvali na zabavu jer je bio usamljen, a on je pristao.
U jednom trenutku djed je ustao i otisao na binu teuzeo mikrofon u svoje ruke.
Kada je pustio glas svi prisutni su zanijemili.
Pogledajte kako je to izgledalo i podijelite sa prijateljima:
Ona ima samo osam godina, a postala je prava senzacija nakon što je izvela numeru “Fly me to the Moon” u jednoj norveškoj emisiji.
Njen nastup će vas oduševiti. Pogledajte:
Možda nekome ova fotografija uopšte neće biti važna, ali majci ove bebe kao i brojnim drugima majkama koje su rodile i koje će tek roditi prerano rođene bebe, ova je fotografija dokaz da je apsolutno sve moguće.
Malena bebica zove se Dahlia i stara je četiri sedmice. Međutim, rođena je prerano – u 28. sedmici trudnoće, a s obzirom na sve što je prošla ljekari još baš nisu davali optimistične prognoze. Njenoj majci Keri Barcellos-Putt vodenjak je popucao u 21. sedmici trudnoće. Nakon odlaska na hitnu ljekari su joj savjetovali strogo mirovanje – prva dvije sedmicekod kuće, a posljednjih pet sedmica u bolnici gdje je bila na stalnom posmatranju.
No kako je bebica s vremenom ostala bez plodne vode ljekari su strahovali da joj se pluća zbog nedostatka kiseonika neće moći razviti kako treba te su je u 28. sedmici porodili hitnim carskim rezom.
“No, nakon svih crnih prognoza malena je Dahlia, kao što vidite, živa i zdrava. Tu je uz mene i doji”, napisala je mama uz ovu dirljivu fotografiju koja je zapravo dokaz koliko je malena Dahlia bila borbena i nije se dala uprkos svemu što su ljekari rekli. Prema trudničkom kalendaru ljekari smatraju da prerano rođene bebe, u sedmici u kojem je rođena i malena Dahlia, ne mogu same vući mlijeko iz dojke.
Za to su jednostavno još preslabe. Obično se kaže da će bebe za to biti spremne između 34. i 36. gestacijske sedmice, a ako tako računamo Dahila je u ovom trenutku stara samo 32 (gestacijske) sedmice.
Dakle, pokazala je svima da nemoguće nije uvijek nemoguće, da je svaka mala duša individualna, a baš uprkos crnim prognozama vezanima uz njena mala pluća, Dahlia je stvarno pokazala da je borac. Jer nije lako navući mlijeko ni normalno rođenim bebama, a kamoli ovako malenoj palčici za koju se nije ni znalo hoće li uopšte preživjeti.
Njihova priča je nedugo nakon postavljanja ove fotografije na Facebook stranicu Breastfeeding Mama Talk dirnula u srce mnoge roditelje i to s vrlo dobrim razlogom. Ne samo da pokažu drugima Dahlijin napredak nego da potaknu sve one roditelje koji se boje, koji možda baš sada toliko strahuju za svoju bebu, da uvijek postoji velika šansa da baš sve bude u redu.
Japanci imaju rešenje za svaki problem i to dokazuje most nazvan Ešima Ohaši, koji spaja dva grada razdvojena jezerom Nakaumi.
Ispod standardnog mosta ne bi mogli da prolaze brodovi, pa su Japanci odlučili da naprave neverojatno visok i strm most.
Iako je dužina jezera oko jedan kilometar, dužina mosta koji se nadvija nad njim je 1,7 kilometara.
Kad se gleda iz podnožja, most izgleda kao da se penje do neba, a vozačima donosi noćne more.
Nedavno se pojavio u reklami za Dajatsuov Tanto minivan, a most je izabran kao lokacija snimanja baš da bi se dokazala izdržljivost automobila.
Iako je most impresivan, ipak nije najviši na svijetu, piše Kurir.
Tu titulu drži most Sidhue u Kini visok 460 metara.
Proteže se iznad istoimene reke u provinciji Hubei, dug je 1300 metara i povezuje Šangaj i Chendo.
Dio je opasnog planinskog puta zvanog autocesta Huyu G50.
Pogledajte video:
“Da dušo, znam da misliš da sam stara. I ja sam griješila tokom godina. Da li si mi ikada oprostila za onu užasnu rođendansku tortu koju sam pokušala napraviti za tvoj osmi rođendan?
Ili što sam ti poklonila mačića i ne znajući da si alergična na mačju dlaku? Zaista mi je žao zbog toga, ali usput sam uspjela prikupiti neke informacije za koje smatram da ti mogu biti od pomoći. Svakako bih željela da je to neko mogao uraditi i za mene.
Nadam se da me nakon ovoga nećeš više gledati kao prosijedu ženu u šezdesetim godinama već kao ono što zaista jesam: majku koja želi da njena kćerka ne mora prolaziti kroz određene teške trenutke (kroz koje sam ja morala proći). Evo za koje stvari bih voljela da sam ih znala u tvojim godinama. 1. Ti si najvažnija osoba u tvom životu
Da, rekla sam to i zaista mislim tako. Dobra vrsta samoljublja čini te boljom osobom, čini te sretnijom i pomaže ti da pratiš svoje snove istovremeno ti dajući snagu da obasipaš ljubavlju one koji te okružuju. Kod loše vrste samoljublja, što je narcisoidnost, ljudi nemaju namjeru da pružaju ljubav drugima.
Dugo vremena sam vjerovala da je moje “pomaganje” drugima zapravo bila moja karta za raj. Zaista jesam. Pokušavala sam biti što je moguće bolja prijateljica. Postarala sam se da ne zaboravim ničiji rođendan. Bila sam rame za plakanje. Vjerovala sam, ako to napravim, da će mi se ljudi naći pri ruci kada mi to zaista bude trebalo i da će to biti moja nagrada što sam tako “dobra” osoba. Nisam bila u pravu.
Ovo ne znači da ne trebaš pomagati drugima ili da drugi ljudi neće biti uz tebe kada ti to bude najpotrebnije već da se trebaš fokusirati na ono što ti zapravo želiš. Ne možeš istinski voljeti druge ako prvo ne zavoliš sebe. Trebalo mi je tako dugo da to shvatim i ne želim da se to i tebi dogodi. 2. Nikada ne prihvaćaj nepoštivanje
Bez obzira je li riječ o muškarcu, prijateljici ili nekom sasvim trećem – nikada nemoj dopustiti da te bilo ko omalovažava. Uvijek se zauzmi za sebe. Ukoliko to ne učiniš, postoji velika šansa da budeš povrijeđena i da ti bude žao što nisi postupila drugačije.
Trebaš biti hrabra i snažna. Ne, ne znači da trebaš uvijek da “istjeruješ” pravdu, ali ne dozvoli da ti bilo ko nameće svoje mišljenje i da manipuliše tobom. Znam, dovoljno si zrela da to ne dozvoliš, ali imaj na umu da na ovom svijetu ne postoje samo dobri ljudi. Postoje i oni manje dobri koji će na neki način željeti da te emocionalno povrijede, bilo to svjesno ili nesvjesno. Izdaja jeste grozna stvar, ali zapamti moje riječi: uvijek trebaš naći snage i hrabrosti u svome srcu da oprostiš. Nemoj zaboravljati, jer ćeš na taj način ponovo napraviti istu pogrešku u budućnosti. Vjeruj mi na riječ. 3. Tvoja porodica te voli iznad svega
Mislim da je to, u tvojim godinama, sasvim lako zaboraviti. Na kraju krajeva, “provođenje vremena s porodicom” i nije baš idealna “večera za 5” i može se činiti kao totalna dosada.
Ali istina je, na kraju krajeva, da je ljubav tvoje porodice stvar na koju uvijek možeš računati. Mislim da to već znaš. Ne postoji stvar na ovom svijetu zbog koje bi te tvoja porodica napustila. Znam, o nekim stvarima može biti teško pričati, ali želim da znaš da se meni uvijek možeš obratiti i u gluho doba noći. Ako ti ne mogu pomoći, mogu te bar saslušati. Bit će ti lakše.
Budi strpljiva sa sobom i sa drugima. Bit će mnogo uspona i padova, ali ako budeš imala na umu ovo što sam ti napisala, lakše ćeš pronaći svoj unutrašnji mir, snagu i samopozudanje.
Voli te tvoja mama.”
Za vrijeme dugih pauza utakmice, Amerikanci na sve načine nastoje zabaviti svoje gledatelje. Jedan od načina je i popularna ‘kiss cam’.
Kada kamera na velikom ekranu prikaže par koji sjedi zajedno, oni su dužni i da se poljube.
Nešto neočekivano desilo se jednom mlađem paru.
Djevojka je na velikom ekranu ugledala da su ona i dečko u kadru, tresla ga je i govorila da se trebaju poljubiti, ali on je bio previše zauzet gledajući u mobitel.
Ipak, djevojka se brzo snašla.
Pogledala je mladića sa svoje lijeve strane, a kada je vidjela da je još uvijek u kadru, strastveno ga je poljubila.
Cijelu situaciju je snimio 19-godišnji student koji je bio u publici.
Srećom, policija je puno ozbiljnije reagirala, pa je djevojka spašena nakon samo 15 minuta.
Neimenovana 32-godišnja djevojka oteta je u subotu usred bijela dana ispred hongkonškog zatvora Stanley, pa spašena već 15 minuta kasnije jer je policija praktički iste sekunde dobila dojavu koje vozilo treba presresti i kojom se rutom kreće.
Dramatičnom prizoru svjedočili su i slučajni promatrači na autobusnoj stanici koji su pokušali spasiti djevojku i zauzvrat pretrpjeli nekoliko udaraca, a javnost je dodatno šokirao izostanak bilo kakve ozbiljnije reakcija dvojice prisutnih zatvorskih čuvara.
Uhićeno je četvero osoba, među njima i 16-godišnja djevojka, a portal South China Morning Post prenio je informaciju da je povod za otmicu najvjerojatnije bio dug.
“Zasad smo došli do spoznaje da su žrtva i četvero uhićenih bili prijatelji više od godinu dana te da je motiv povezan s međusobnim novčanim sporovima koji su uključivali stotine tisuća hongkonških dolara”, kazao je policijski inspektor Wong Yu-fai.
Žrtva je zadobila ozljede glave i ekstremiteta, a otmičarima prijeti sedam godina zatvora.
Kada je zapao u jako duboku starost više nije bio u stanju da jede normalno, jer su mu se ruke tresle, zbog čega bi mu ponekad ispadala hrana iz ruku.
Jednoga dana ispade starcu posuda sa hranom iz ruku i razbi se, na što se snaha jako naljuti i zatraži od muža da nađe neko rješenje.
Sin razmisli, pa odluči da napravi ocu posudu od drveta, kako ne bi prosipao hranu po stolu.
Počeše tjerati starca i da jede sam, odvojen od porodice.
Starac je bio jako tužan zbog osjećaja kako je odbačen po stare dane i prisiljen da jede sam dok svi ostali članovi porodice jedu za stolom.
Kako je vrijeme prolazilo povećavale su se zabrane nametnute starcu od strane njegovog sina i snahe i više nije mogao da ih podnese…
Nakon nekoliko mjeseci starac je umro. Kada je obred ispraćaja završen supružnici su htjeli da se riješe starih dedinih stvari, tako što će ih pokloniti siromašnima ili baciti.
Iznenada dotrča unuk i uze dedinu drvenu posudu, na šta ga otac upita: “Šta će ti ta drvena posuda? Šta ćeš da napraviš od nje?“. Na to mu dječak odgovori:
“Želim da ja sačuvam da mogu hraniti tebe ili majku kada ostarite kao deda”…
