Da li će, kao i u mnogim prethodnim slučajevima, politička borba prevladati nad pravdom? Samo će vrijeme pokazati
Danas je tužilaštvo Bosne i Hercegovine izvelo značajan korak u svom pravosudnom postupku protiv ključnih političkih figura u entitetu Republika Srpska (RS), izdajući naredbu za privođenje predsjednika RS-a Milorada Dodika, premijera Radovana Viškovića i predsjednika Narodne skupštine RS-a Nenada Stevandića.
Ova naredba uslijedila je nakon što se trojac nije odazvao na pozive Tužilaštva za saslušanje, a prema Zakonu o krivičnom postupku, procedura nalaže da se izda naredba za privođenje. Ovaj potez otvara niz pitanja i mogućih scenarija koji će oblikovati političku dinamiku u Bosni i Hercegovini u narednim danima.
Osumnjičeni su za napad na ustavni poredak BiH, što implicira ozbiljne prijetnje stabilnosti države. Pokušaj privođenja Dodika, Viškovića i Stevandića dolazi u trenutku kada se političke tenzije između entiteta RS i ostatka BiH već dugo vremena nalaze na visokom nivou.
Prvi korak u ovom pravosudnom procesu podrazumijeva asistenciju sudske policije uz pomoć Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), koja je već dobila naređenje za pomoć u realizaciji ovog procesa. Pitanje koje se postavlja je: koliko će i na koji način, u političkom i pravnom smislu, sve ove institucije biti spremne za suočavanje s izazovima koje ovakva situacija nosi? Naime, privođenje političkih lidera ne bi bilo samo pravni, već i izuzetno politički čin koji bi mogao imati dalekosežne posljedice po unutrašnje političke odnose u zemlji.
U narednim danima možemo očekivati da će Dodik i njegovi saradnici pokušati iskoristiti svakodnevne pravne i političke smicalice kako bi odgodili ili izbjegli privođenje i suočavanje sa Tužilaštvom. Ukoliko budu izbjegavali hapšenje, sljedeći korak mogla bi biti raspisivanje interne potjernice, a potom i eventualno međunarodne potjernice, putem Interpola. Ovo bi dodatno otežalo njihovu slobodu kretanja, a već sada je jasno da bi im kretanje bilo drastično ograničeno samo na teritoriju RS-a. Granična policija bi bila obavezna da ih zadrži, a njihova sigurnost, u kontekstu eventualnih pokušaja bijega, mogla bi biti dodatno osigurana, pa čak i uz asistenciju MUP-a RS-a.
Na terenu, ovo znači povećan nivo sigurnosnog nadzora i dodatni pritisak na institucije vlasti koje su do sada bile u velikoj mjeri pod kontrolom lidera RS-a. Međutim, ovo može otvoriti i prostor za političku manipulaciju, jer neće biti nimalo iznenađujuće ako Dodik, Višković i Stevandić, uz pomoć svojih političkih saveznika i resursa, pokušaju stvoriti situaciju u kojoj će smanjiti pritisak na sebe, koristeći međunacionalne tenzije i manipulaciju javnim mnijenjem. U tom kontekstu, akcije poput ovih uvijek nose opasnost od daljnjeg polariziranja i destabilizacije političkog prostora u BiH.
S obzirom na političku i pravnu kompleksnost situacije, nije isključeno da će i EUFOR ili druge međunarodne organizacije biti uključene u eventualne intervencije. S obzirom na to da bi izbjegavanje pravde moglo imati dugoročne političke posljedice, svi akteri u ovom procesu morat će pažljivo balansirati između pravnih normi i političkih realnosti.
Kakogod da se situacija razvija, jasno je jedno: lideri RS-a se suočavaju s ograničenjem slobode kretanja i pravnom prijetnjom koja se ne može lako ignorirati. U ovom kontekstu, ključna pitanja ostaju: hoće li pravosudne institucije uspjeti provesti zakon do kraja i kako će se politički lideri RS-a snaći u ovom novom okruženju. Da li će, kao i u mnogim prethodnim slučajevima, politička borba prevladati nad pravdom? Samo će vrijeme pokazati.
