Gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić (SNSD) oglasio se nakon nedavno emitovanog skandaloznog TV priloga na Radio-televiziji Republike Srpske, a u kojem je i on komentarisao činjenicu da Bošnjaci kupuju nekretnine na području općine u RS-u.
Ćosić smatra da u zemlji kakva je BiH ne smije postojati nijedna tabu tema ako zaista mislimo dobro svojoj djeci i generacijama koje dolaze. Po njegovom mišljenju, prilog RTRS-a nije otvorio nikakvu novu temu.
“Sve što se gura pod tepih, sve o čemu se ne smije govoriti, sve što se proglašava ‘opasnim’ samo zato što nije politički korektno, prije ili kasnije se vrati kao problem, i to uvijek u najgorem mogućem obliku. Prilog Radio-televizije Republike Srpske u emisiji ‘Pečat’, koji se bavio kupovinom nekretnina u Istočnom Sarajevu od strane Bošnjaka iz Sarajeva, nije otvorio nikakvu novu temu. On je samo otvorio javni prostor za razgovor o onome o čemu se odavno i uveliko priča među ljudima, na različitim okupljanjima, na slavama, po kafanama, kancelarijama i u privatnim razgovorima. Razlika je samo u tome što se sada o tome govorilo javno, bez uvijanja i bez glume.”
Kaže da je sačekao da se “izredaju sve, očekivano, i često zlonamjerne, burne reakcije pa da napiše ono što smatra suštinski važnim za sve ljude u politički nesretnoj zemlji koja se Bosnom i Hercegovinom zove.”
“Iako znam da ću i zbog ovog teksta ponovo biti napadnut. Zato ću unaprijed zamoliti dežurne tumače tuđih misli da ne ‘objašnjavaju’ šta sam htio reći, nego da, ako već prenose, prenesu cijeli tekst bez izmjena, pa neka onda ljudi – Srbi, Bošnjaci, Hrvati i svi ostali – sami sude o mojim stavovima.
Prije svega, moram jasno naglasiti da u onome što je rečeno u prilogu RTRS-a, kao ni u razmišljanjima ljudi koji su u njemu govorili, nema šovinizma. Ima isključivo realnog promišljanja koje proizilazi iz kolektivnog istorijskog iskustva naroda koji žive na ovim prostorima. Istorija nas, htjeli mi to ili ne, uči određenim konstantama, a jedna od njih u BiH jesu nacionalni sukobi koji su uvijek imali i snažan vjerski karakter.
Više puta je pokušavano da se ta realnost ‘prevaziđe’. Od ideje stvaranja ‘bosanske nacije’, preko različitih oblika zajedničke države, kroz Jugoslavije i koncept ‘bratstva i jedinstva’. Skoro pedeset godina smo živjeli u toj ideji, vjerujući da je sve u redu, a onda smo se međusobno poubijali u desetinama hiljada. Na ovim prostorima proliveni su hektolitri krvi. I tu krv ne može oprati nikakva demagogija, pa ni ona upakovana u naizgled dobronamjerno – ‘ko nas, ba, zavadi’.
Istorija nas uči i nečemu drugom: da mi, jednostavno, ne možemo mirno živjeti izmješani bez jasno definisanih političkih, nacionalnih i institucionalnih okvira, prava i odgovornosti svakog naroda pojedinačno. To nije poziv na mržnju, nego konstatacija realnosti. Ignorisanje te činjenice nije bilo kakav humanistički, “svi smo mi ljudi” pristup nego ogromna neodgovornost”, mišljenja je gradonačelnik Istočnog Sarajeva.
U nastavku je parafrazirao i Alberta Einsteina.
“On je rekao da je definicija ludosti raditi iznova i iznova istu stvar, a očekivati drugačiji rezultat. Ako nastavimo da forsiramo modele koji su više puta propali i koji su nas svaki put doveli do krvoprolića, rezultat će, prije ili kasnije, ponovo biti isti. Zato moramo otvoriti sve teme i o njima govoriti iskreno, bez straha i bez lažnog moralisanja. Ova tema nije važna samo za Istočno Sarajevo, ona je ključna za budućnost svih ljudi koji žive u BiH”, kazao je.
Kaže da bi lično volio da se svi identifikuju samo kao ljudi, a da jedine podjele budu na dobre i loše.
“Ali u ovakvoj zemlji, sa ovakvim istorijskim nasljeđem, to je utopija. A utopije u BiH, po pravilu, završavaju kao distopije u kojima se neka nova generacija ponovo ubija, zato što prethodna nije imala snage da se suoči sa činjenicama i sama sa sobom.
Primjer tog nesuočavanja sa realnošću je i reakcija pojedinih neodgovornih ljudi koji su, nakon ovog priloga RTRS-a, javno pozivali Bošnjake koji posjeduju nekretnine u Istočnom Sarajevu da prijave prebivalište i politički se angažuju na narednim izborima, vjerovatno iz inata. Zar to nije guranje prsta u oko sarajevskim Srbima koji su već prošli golgotu egzodusa, koji su napustili svoja ognjišta i koji danas čine većinu stanovništva Istočnog Sarajeva?”
Zatim je upitao “šta bi bilo da 50.000 Srba zatraže prebivalište u Sarajevu s namjerom da se politički angažuju”.
“Da li je to nešto što je potrebno ljudima u Istočnom Sarajevu i Sarajevu? Кako bi reagovalo Sarajevo kada bi se, recimo, odjednom pojavilo 50.000 Srba koji bi zatražili prebivalište u tom gradu s namjerom da se politički angažuju i ispostavljaju svoje zahtjeve? Bi li to bilo dočekano kao ‘bogatstvo različitosti’ ili kao prijetnja? Vidjeli smo već kako se ‘lijepo’ dočekuju srpski sportisti ili srpska djeca koja nose majice svog omiljenog kluba, a sasvim slučajno taj klub je iz Beograda.
Ljudi, nemojmo se više lagati. Ako nastavimo ovako, proklinjaće nas i naši praunuci. Najveća i najnasušnija potreba danas u BiH jeste politička zrelost ove generacije. Ako želimo dobro generacijama koje dolaze, moramo smoći snage, mudrosti i hrabrosti da konačno riješimo pitanje suživota tako da za nekoliko decenija taj suživot ne proizvede novi rat i novo stradanje”, poručio je.
Na kraju je kazao kako smatra da nam “istorija pokazuje da jedini uspješan model za to može biti onaj u kojem u okviru BiH svaki konstitutivni narod ima svoje političko i institucionalno ‘dvorište'”.
“U kojem uređuje odnose, donosi odluke i snosi odgovornost, uz jasno i nedvosmisleno pravilo da nijedna odluka nikada ne smije biti na štetu bilo koga ko nije dio većine u tom prostoru. A onda da budemo odlične komšije. Da sarađujemo, pomažemo jedni drugima, družimo se i gradimo prijateljstvo. Ali istinsko prijateljstvo, a ne ovo ‘grantovsko’. Vjerujem da je to moguće. I vjerujem da je to jedini model čiju cijenu neće platiti neka buduća generacija. Sve drugo smo već probali. I znamo kako se završilo.”
(klix.ba)
