Vjerovatno ključno državno političko pitanje, uz Izborni zakon, koje nije riješeno je državna imovina. U pozadini brojnih političkih prelamanja je upravo državna imovina, odnosno intencija u kojem pravcu će to pitanje biti riješeno.
Vlast entiteta Republika Srpska, pod vodstvom i direktnom kontrolom predsjednika Milorada Dodika nikada nije priznala legitimitet visokog predstavnika Christiana Schmidta po neutemeljenim izgovorom da ga nije imenovalo Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija. I odnos vlasti RS-a prema Schmidtu je suštinski usmjeren u pravcu maksimalnog pritiska, a ključna tačka svih zahtjeva Dodikove vlasti jeste kontrola državne imovine.
Podsjetimo, Bosni i Hercegovini pripada cjelokupna državna imovina, a entiteti i drugi nivoi vlasti mogu biti vlasnici imovine koja im je potrebna za vršenje nadležnosti. Državna imovina u BiH je pod zabranom raspolaganja od 2005. godine, odlukom tadašnjeg visokog predstavnika Paddyja Ashdowna i tako će biti dok Parlament BiH ne donese zakon ili dok visoki predstavnik ne nametne zakon.
Državna imovina BiH je ona koja joj je pripala sporazumom o sukcesiji iz 2001. godine te ona kojom je upravljala Socijalistička Republika BiH do 1991. godine. Riječ je o vazdušnom prostoru, vodama, morskoj obali, poljoprivrednom i šumskom zemljištu, javnim putevima, ulicama, trgovima, te željezničkoj, elektroprenosnoj, telekomunikacionoj i drugoj mreži.
Šta Dodik želi?
Dodik želi i uz svesrdnu podršku Srbije insistira da su entiteti ti koji raspolažu imovinom, tvrdeći da država BiH nema svoju imovinu. I srž pritiska na Schmidta, koji bi u jednom trenutku mogao nametnuti zakon o državnoj imovini je da odluka bude usmjerena ka rješenju u kojem bi entiteti raspolagali imovinom i u kojem ne bi od države morali tražiti dozvolu za njeno raspolaganje.
A šta je država bez imovine? Ništa. Toga je svjestan i Dodik i zna da bez kontrole imovine ne može braniti svoju destruktivnu politiku. Ne može se zaduživati, ne može kao entitet trgovati sa Srbijom, Mađarskom, ali i drugim državama s kojima planira. Stoga na svaki spomen teme državne imovine vlast iz RS-a pali alarme, a u tome ih prati i režim iz Srbije. Tako je veoma česta tema Aleksandra Vučića upravo državna imovina, gdje se insistira na tvrdnji da imovina pripada isključivo entitetima.
Jer ako bi to tako bilo ozakonjeno, onda bi Srbija s RS-om mogla raditi šta poželi bez ikakve saglasnosti države BiH.
Treba istaći i da su članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Denis Bećirović uputili u parlamentarnu proceduru nacrt zakona o državnoj imovini, ali su predstavnici HDZ-a i SNSD-a u decembru prošle godine (Marinko Čavara i Nebojša Radmanović) odbili tu tačku uvrstiti na dnevni red.
Tako državna imovina ostaje ključna tema, čije će rješavanje utjecati na smjer i političkih odnosa. Ukoliko država BiH u tom smislu bude oštećena, to će se odraziti i na političku ravan. Investicije jesu važne, ali ne mogu biti više na listi prioriteta u odnosu na državni grunt, odnosno činjenicu da država mora imati posljednju riječ ko raspolaže kojom imovinom.
(klix.ba)
