Jedne hladne i olujne noći, mladi doktor se nalazio u odjelu za hitne situacije u jednoj maloj bolnici. Atmosfera je bila napeta, a vani su vladali ledeni vjetrovi koji su nagnali čak i najhrabrije da traže zaklon.
U tom trenutku, bolnica je postala oaza nade za jednu staricu koja je ušla s vidljivim znakovima teškog stresa i bolesti. Njezina odjeća i tijelo govorili su priču o njenim patnjama, a dovezao ju je mladić koji je također izgledao iscrpljeno od dugotrajnog nespavanja. Liječnik je brzo pristupio starici s suosjećanjem i upitao je: “Molim vas, gospođo, što vas muči?”
Žena, s glasom iscrpljenim od boli, odgovorila je: “Čini mi se da imam visok šećer i vrlo visok krvni pritisak.” Doktor joj je prijateljski odgovorio: “Razmotrit ćemo to odmah.” Tada je telefon mladića pratitelja zazvonio, prekinuvši trenutak napetosti. Bez oklijevanja, mladić je napustio sobu kako bi se javio na poziv, a kada se vratio nekoliko minuta kasnije, suze su mu se ocrtavale na licu, ali nije rekao ni riječ.
Liječnik je pažljivo pregledao stanje pacijentkinje i zaključio da joj je hitno potreban insulin kako bi joj se spasao život. Mladić je brzo odgovorio: “Odmah ću ga kupiti u ljekarni.” Međutim, žena je zabrinuto rekla: “Vanjska temperatura je vrlo niska, sine, ne želim da se izlažeš takvim uslovima. Nisi ti kriv za moje stanje.” Mladić joj je s odlučnošću odgovorio: “Važno je da ste vi sigurni i zdravi.”
Bez oklijevanja, napustio je bolnicu, ostavljajući liječnika da razmisli o ovom nesebičnom činu. Nakon nekoliko minuta, mladić se vratio s insulinom, ali ponovno je primio poziv. Ovog puta, kada se vratio u sobu, na licu mu se sjajila radost dok je ponavljao: “Hvala Bogu, hvala Bogu, hvala ti, Gospode, hiljadu hvala!” Liječnik nije mogao odoljeti znatiželji pa je upitao što se dogodilo.
Mladić je otkrio da radi u ovoj zemlji dok mu je supruga živjela u drugoj državi, trudna i čekala njihovo prvo dijete. Nakon dugih sedam godina braka, njihov san o djetetu napokon se ostvario, a taj dan bio je datum rođenja njihovog djeteta. Supruga je tokom porođaja izgubila puno krvi, a prvi poziv liječniku bio je alarmantan, govoreći da je njezino stanje ozbiljno i da joj je hitno potrebna krv, ali u bolnici nije bilo prikladne krvne grupe za nju.
Dok je mladić išao po insulin za staricu, čudo se dogodilo. Tri dobrovoljna darivatelja krvi iznenada su se pojavila u bolnici sa svojim vrećicama krvi, nudeći potrebnu pomoć. Dali su svoju dragocjenu krv, spašavajući suprugu i sina mladića. Sada su svi bili u savršenom zdravlju, zahvaljujući čudu koje se dogodilo te noći.
Liječnik je bio zadivljen i rekao je mladiću: “Dobrota koju ste pokazali prema toj starici vam se vratila mnogostruko.”
Mladić je skromno odgovorio: “Činite dobro, a zaboravite da ste to učinili, i na kraju će vam se to dobro vratiti – možda ne od iste osobe, ali od nekog drugog.”
