Svaki dan, stotine starijih osoba čekaju posjetu svojih bližnjih ili barem telefonski poziv. Nažalost, u posljednjim fazama života, njihova srca, koja će uskoro prestati kucati, često su ispunjena gorčinom i razočaranjem.
No, kada je jedan starac, kojeg su sestre poznavale kao mrzovoljnog čovjeka, preminuo, otkrile su nešto duboko dirljivo dok su čistile njegovu sobu. Među stvarima koje su ostale iza njega, pronašle su pjesmu koja je otkrila cijeli njegov život, koji su svi smatrali nevažnim, ali u kojem je zapravo bilo mnogo više.
Pjesma, koju je starac napisao, bila je pravi odraz njegove unutrašnje borbe, radosti, tuge i ljubavi, a govorila je o svim fazama njegova života. Pjesma je otkrila da on nije bio samo starac sa gubitkom energije, već čovjek koji je nekada bio mlad, zaljubljen, otac, muž i sin, te da unatoč svemu, uvijek bio sposoban voljeti i osjećati.
Pjesma starca:
Šta vidite sestre? Šta vidite?
O čemu razmišljate, kada me vidite?
Mrzovoljnog starca, ne previše mudrog,
Neizvjesnih navika, sa dalekim očima?
Ko gnjavi svoju hranu i ne odgovara.
Kada glasno kažete:” Želim da pokušate!”
Onaj koji izgleda kao da ne primjećuje ono šta činite za njega.
I stalno nešto gubi…čarapu ili cipele?
Koji pruža otpor ili vam ne dozvoljava da radite šta hoćete,
Sa kupanjem i hranjenjem ispunjava vaš dan.
Da li to mislite? Da li to vidite?
Onda otvorite oči sestre. Ne gledate me.
Ja vam govorim ko sam, sjedim ovdje tako miran,
Dok radim na šta se vi kladite, dok jedem šta vi želite.
Ja sam malo dijete od 10 godina, sa majkom i ocem,
braćom i sestrama, koji se međusobno vole.
Mladić od 16, sa krilima na nogama
Sanjajući da ću uskoro, upoznati ljubav.
Mladoženja od skoro 20, moje srce je procurilo,
sjećajući se obećanja, koja sam dao.
Sa 25, imam svoju djecu,
Kojima sam potreban da ih vodim i obezbjedim siguran dom.
Čovjek od 30, moji mladi već brzo rastu,
vezani jedno za drugo, vezama koje traju.
Sa 40, moji mladi sinovi su porasli i otišli,
ali moja žena je tu pored mene.
Sa 50, još jednom se bebe igraju oko mene,
opet su tu djeca, moja voljena i ja.
Mračni dani su stigli, moja supruga je umrla.
Gledam u budućnost, tresem se sa jezom.
Moji mladi sada podižu svoje mlade,
a ja mislim o godinama, i o ljubavi koju sam poznavao.
Sada sam starac, priroda je surova,
bezveze je što ovolike godine čine da se osjećaš kao budala.
Tijelo, grči se, snaga i držanje su nestali.
Na mjestu gdje je bilo srce, sada je kamen.
Ali unutar ovog tijela, nalazi se duša dječaka.
I sada i opet, moje srce vene.
Sjećam se radosti, sjećam se bola,
I volim i živim, život opet iznova.
Mislim na godine, ne toliko mnogo, a otišle su prebrzo.
I prihvatam činjenicu da ništa ne traje vječno.
Zato otvorite dobro oči, otvorite i pogledajte:
Nisam mrzovoljan starac,
pogledajte bliže, pogledajte MENE!
Pjesma starca nije samo bila zbirka riječi, već odražavala cijeli njegov život – od djetinjstva do starosti, sve kroz radost, ljubav, bol i gubitak. Iako je tijelo postalo slabo, duša ovog čovjeka ostala je živa, puna osjećaja. Unatoč godinama i fizičkim promjenama, on je bio isti onaj mladić, muž, otac, i djed koji je uvijek volio i koji je bio voljen.
Ova pjesma nas podsjeća da stariji ljudi nisu samo njihove godine i tijelo koje pokazuje znakove starenja. Unutra, u svakom starcu, živi duša koja je još uvijek mlada. Nemojte zaboraviti da svaka starija osoba, unatoč tome što izgleda nespretno, još uvijek osjeća, voli i sjeća se. Zato sljedeći put kada sretnete stariju osobu, zapitajte se: “Vidim li stvarnu osobu ispod vanjskog izgleda?”
Sjetite se da unutar svakog starca postoji više od onoga što se vidi na prvi pogled – postoji cijeli život, sjećanja i duša koja nikada ne prestaje kucati.
