Bivši suprug Neđo, prema njenim riječima, bio je nasilan i surov prema djeci i njoj.
Jelina Terzić žena je sa nesvakidašnjom sudbinom.
Živi u malom mjestu Podgore, nedaleko od Lopara, a preživljava uz socijalnu pomoć.
“Moram se boriti s životom, ne daj Bože da padnem u postelju, to neću da doživim. Volim svoj krompir i svoje njive, novac me ne zanima. Ne može se ne raditi”, kaže Jelina Terzić, čije riječi odjekuju kao manifest upornosti.
Život među njivama i rijekom
Unatoč reumi koja joj otežava kretanje, Jelina je sama zasadila i iskopala 400 kilograma krompira. Donedavno je veš prala vodom iz rijeke, koja je daleko od njene kuće, oslanjajući se na štap da se pridržava dok pješači.
“Ako stanem, kao da nisam živa”, skromno objašnjava za YouTube kanal TV ŽIVA ISTINA.
U najtežim trenucima, uz Jelinu je bila komšinica Biljana, koja je postala njen oslonac i spas.
“Biljana mi je spasila život, odvela me kod liječnika kada sam imala upalu pluća. Donosila mi je hranu i lijekove, pomogla mi da ne umrem od gladi”, priča Jelina kroz suze.
Klizište joj uništilo kuću
Klizište je dodatno uništilo već trošnu Jelininu kuću, čiji su temelji popucali, a jedan dio je potpuno odvaljen. Bila je primorana da se iseli, ali zahvaljujući općinskoj pomoći i dobrim ljudima, dobila je novi dom na korištenje dok je živa.
“Nisam imala ništa, ljudi su mi pomogli da opremim kuću s osnovnim stvarima”, kaže Jelina, zahvalna na ljudskoj dobroti.
Bol zbog prošlosti
Jelina je pretrpjela i nezamislivu patnju u braku. Udala se u Bačkoj Palanci, gdje je sa suprugom dobila šestero djece, od kojih je jedno preminulo.
“Tata se jedno veče napio i obećao me Neđi u kafani,” prisjeća se Jelina trenutka kada je njen život krenuo drugačijim tokom.
Bivši suprug Neđo, prema njenim riječima, bio je nasilan i surov prema djeci i njoj.
“Šestero djece sam rodila, dječak je preminuo, ostalo mi je pet djevojčica. Tata se jedno veče napio i obećao me Neđi u kafani, mom bivšem mužu s kojim sam stekla djecu. Rekao mi je kome me obeća, za njega se moram udati. Neđo se okrenuo alkoholu, nisam mogla s njim nikako izdržati. Tjerao je djecu da jedu i što mogu i što ne mogu, inače bi dobivali batine. Koliko sam puta i ja dobila po glavi, braneći ih. Radio je na željezničkoj pruzi, imao je platu, ali mi od toga nismo vidjeli ni dinara. Ništa nije htio kupiti, krio je novac. Da nisam primala pomoć od Crvenog križa u Bačkoj Palanci, djeca ne bi imala šta jesti,” priča napaćena žena i nastavlja u dahu:
“Cijepao je i palio djeci odjeću. Nije dozvoljavao da spavaju u spavaćicama, već u odjeći u kojoj idu preko dana. Jednom sam otišla donijeti vode, vraćam se, on pocepao pidžamu s najstarije kćeri! Bila je potpuno gola! Ja se prodrem: ‘Šta si to uradio?!’, a on viče: ‘Šta će djeca u spavaćici’. Kćerka je tada imala 11 godina. Nije pokušao da je siluje, nije imao tu namjeru. Prijavila sam ga policiji, ali nije mu se moglo ništa. Kad sam vidjela da je nastavio s budalaštinama, odlučila sam otići. Obavijestila sam Centar za socijalni rad, stariju djecu su poslali u dom, a mlađu u hraniteljske porodice. Tada sam se vratila roditeljima u rodnu kuću, polovicom 1996. godine. Šta sam muke vidjela, nema nigdje.”
Najveći bol joj danas zadaje to što s djecom nema nikakav kontakt.
“Rekli su mi da ih zaboravim. To mi je najveća rana.”
“Zaslužuje život dostojan čovjeka”
Jelina je zahvalna komšinici Biljani, koja ne samo da brine o njoj već joj vraća dostojanstvo koje zaslužuje.
“Ja skuham za djecu, dođe i ona jede, operem je, pričamo. Moje dijete je ošišalo i ofarbalo, jer Jelina zaslužuje život dostojan čovjeka”, kaže Biljana, koja Jelinu vidi kao majku.
(Kurir)
