ZBOG devetogodišnjeg dječaka, odnosno nesnalaženja hrvatskog obrazovnog sustava, tisuću djece ne ide u jednu novozagrebačku školu.
Radi se o đaku koji je prebačen u ovu školu nakon što se zbog njega, odnosno nesnalaženja odgovornih, ispisao cijeli jedan razred u njegovoj bivšoj školi. Novi prosvjed roditelja pred školom održan je sinoć, a do dogovora još uvijek nije došlo. Ravnatelj je podnio ostavku, a roditelji djece koja idu u školu s problematičnim dječakom pozvali su ministra Radovana Fuchsa da podnese ostavku.
Kako je moguće da se ne može toliko dugo pronaći odgovarajući model koji bi situaciju poboljšao? Suludo je da ne postoji način uz koji bi došlo do razrješenja cijele situacije, no stvar se ne rješava već više od godinu dana. Vrijedi to i za sada, ali i za situaciju u dječakovoj bivšoj školi.
Za ovakve situacije primijenio bi se Pravilnik koji nikad nije zaživio
Na ovu temu smo popričali sa socijalnom pedagoginjom dr. sc. Sanjom Horvatić, koja je bila savjetnica u Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja i savjetnica nekadašnje ministrice Blaženke Divjak, a sada radi s djecom i mladima s poremećajima u ponašanju.
Zajedno s drugim stručnjacima pokrenula je i koordinirala izradu Pravilnika o načinu i obliku provođenja odgojno-obrazovne potpore i stručnoga tretmana učenika u riziku za razvoj problema u ponašanju i učenika s problemima u ponašanju.
Pravilnik je bio na e-savjetovanju 2019. godine, izazvao je veliku pozornost javnosti. Nešto kasnije je dorađen, no nikad nije zaživio uslijed covida i prestanka mandata ministrice Divjak.
“Pravilnik je trebao biti donesen još 2008. godine, a nije donesen do danas, iako je to zakonska obaveza. Intencija je bila propisati i standardizirati uvjete, načine i oblike provođenja odgojno-obrazovne potpore i stručnoga tretmana učenika u riziku za razvoj problema u ponašanju i učenika s problemima u ponašanju koji se primjenjuju prema učenicima osnovnih i srednjih škola te adresirati odgovornost, obveze i prava osoba koje u tome sudjeluju”, govori nam Horvatić.
Horvatić: Preplavljuje me ljutnja i sram
Što se tiče ovog slučaja, dodaje kako zna samo informacija iz medije te ne može stvari konkretnije komentirati.
“Kao majka osjećam tugu zbog situacije u kojoj se nalazi dječak i svi njegovi vršnjaci, pa i drugi učenici obje škole, a kao socijalna pedagoginja s 25 godina radnog staža u obrazovanju – ogorčena sam.
Preplavljuje me ljutnja i sram prema djeci jer su nečinjenje ili nedovoljna efikasnost odraslih pojedinaca i struktura u kojima sam i sama radila te razina društvene osviještenosti i empatije uzrok stigme i traumatičnih sjećanja s kojima ova djeca idu u svoju, nadam se ipak puno bolju, budućnost.
Nemojmo zaboraviti, riječ je o osnovnoškolskim učenicima, o školskim obveznicima, o desetogodišnjem dječaku i njegovim vršnjacima, dakle o razdoblju djetinjstva koje ne bi smjelo stvarati ožiljke. Kao građanka sam zgrožena komentarima pojedinaca na portalima i društvenim mrežama, nazivanjem djeteta sotonom, pozivanjem na nasilje prema dječaku i sl.
U ovoj situaciji propust nije moguće adresirati na samo jednu instituciju ili osobu. Cijela je situacija ogledalo društva u cjelini. Slika je to naših stavova, educiranosti, osviještenosti o dječjim i ljudskim pravima, odgovornosti, interesa pojedinaca ili struktura…
Može zvučati kao romantična vizija, ali ponovo se iskreno nadam da ćemo svi iz ove situacije nešto naučiti, svi koje sam do sada spomenula, ali i pravnici i mediji te svi koji nevolju u kojoj se našao dječak, djeca i roditelji nastoje politizirati. U suprotnom, u budućnosti možemo očekivati još drastičnije događaje”, kazala je ona.
Cijeli tekst pročitajte na INDEX-u.
