Šefovi diljem svijeta se muče sa svojim milenijskim zaposlenicima; kažu kako zbunjuju svoje nadređene, kako smatraju da zaslužuju više, te kako su narcisoidni, lijeni i teško je s njima surađivati.
“Millennil”, odnosno “millennial generacija”, predstavlja osobu ili generaciju koja je rođena između kraja 1970-ih. i početka 2000-ih., odnosno osobe koje trenutno imaju između 15 i 40 godina starosti.
Šefovi diljem svijeta se muče sa svojim milenijskim zaposlenicima; kažu kako zbunjuju svoje nadređene, kako smatraju da zaslužuju više, te kako su narcisoidni, lijeni i teško je s njima surađivati.
Promašene roditeljske strategije
Ali, prema motivacijskom govorniku i autoru Simonu Sineku, ovakvo ponašanje je rezultat promašenih roditeljskih strategija.
Sinek je, u intervjuu za Independent, govorio kako je roditeljstvo, u kombinaciji s društvenim mrežama, radnom okolinom te nestrpljivošću; stvorilo generaciju opterećenu niskim samopoštovanjem.
Prema 43-godišnjem Sineku, roditelji milenijaca su tek sad shvatili kako su se njihove roditeljske strategije izjalovile.
Rekao je kako su stalno govorili svojoj djeci kako su posebni te da mogu imati sve što zažele u životu. Djeca su dobijala medalje za posljednje mjesto te ako ne bi upala u najbolja društva i klubove, roditelji bi prigovarali. To znači da je ulazak u stvarni svijet bio šok, a slike djece o samima sebi su bile razbijene.
“To je bilo vrijeme kad je pohlepa bila dobra stvar, a roditelji su odgajali djecu da budu individualci i da sebe stavljaju na prov mjesto. Iako to dobro zvuči u teoriji, roditelji su, također, tjerali svoju djecu da imaju najbolje ocjene te da se fokusiraju na ljestvice uspjeha i na zaradu, što ih je ostavilo zbunjenima”, kaže Sinek.
Stres zbog karijere
Sinek kaže da poznaje milenijce koji su znali otići do svojih šefova i tražiti promaknuće, ali otvoreno priznajući kako samo žele titulu, bez povišice. Razlog leži u tome što mnogi milenijci osjećaju potrebu da na Facebooku ili LinkedInu pokažu svima kako brzo napreduju na položajima, brže od ostalih:
“Kad vidimo vršnjake koji su dobili promaknuće, automatski se stvara stres da nam karijera ne napreduje dovoljnom brzinom”
Drugi problem s kojim se treba suočiti je ravnoteža zdravog života i posla. Iako je u principu ovo ispravno poimanje koncepta odnosa života i posla, čini se kako je ipak preuveličano i krivo interpretirano.
Sinek smatra kako se pretjeruje u shvaćanju ovog koncepta; dok su se starije generacije osjećale prikovanima uz radne stolove, mnogi milenijci svakog dana napuštaju posao točno u pet sati te odbijaju primati poslovne pozive ili mailove preko vikenda. Ovakav stav je jedan od razloga zbog kojih imaju reputaciju narcisoidnosti.
Česta narcisoidnost
Istraživanja možda pokazuju da milenijska generacija ima visoko samopouzdanje, ali uz to često dolazi narcisoidnost i podložnost potvrdama o kvaliteti koje dolaze od drugih. “Izvještaji o samopouzdanju i pokazivanju koliko je netko samopouzdan, nisu ista stvar”, kaže Sinek.
Sinek vjeruje kako nisko samopoštovanje nije milenijska greška, već je problem u tome što ih je previše briga što drugi misle: “Milenijci kažu kako žele povratnu informaciju o svom poslu, ali zapravo žele pohvalu te da im se kaže kako obavljaju dobar posao. Kad ih kritizirate, plaču ili daju ostavku”.
Međutim, nisu samo roditelji krivi. Sinek vjeruje kako odrastanje u vremenu društvenih mreža nosi veliku količinu krivice zbog konstantne potrebe za pohvalama i nesposobnošću za snalaženje s kritikama. Broj lajkova i followera su postao nova društvena valuta, a jedino oko čega brinu je njihov izgled i imidž na internetu.
Navodi primjer Dana očeva; milenijci objavljuju fotografije njih kao djece sa svojim očevima na društvenim mrežama, iako im očevi uopće ne koriste društvene mreže. “Jednostavno nazovite svoje očeve”, kaže Sinek.
Nestrpljiva generacija
Društvene mreže su stvorile nevjerojatnu nestrpljivu generaciju koja sve želi odmah. Što je još gore, milenijci se nigdje ne zadržavaju dovoljno dugo, ni na poslu ni u vezama.
Sinek smatra kako previše milenijaca pristupa traženju posla kao potrazi za blagom, skačući s jednog posla na drugi, bez pružanja prave šanse ijednom. Ipak, smatra kako i današnje korporacijsko okruženje, u kojemu se više brine za brojeve nego za ljude; ne pomaže stvaranju radne navike i užitka u obavljanju dugoročnog posla.
Mladi ljudi smatraju kako ne smiju trošiti vrijeme na posao, ako ne rade na promjeni svijeta. Ova opsesija sa stvaranjem utiska na svijet brine Sineka, pogotovo zato što milenijci često ne znaju kako to napraviti:
Mijenjanje svijeta
“Apsolutno pozdravljam milenijce i sve ostale koji žele napraviti promjenu. Međutim, brinem se da milenijci, kad kažu da žele mijenjati svijet, ne znaju kako to napraviti te koriste preširoke termine koji ne pomažu. Kad shvate što točno žele raditi i mijenjati, lakše će pronaći radno mjesto”.
Smatra kako je vrlo važno pojačati samopoštovanje kroz pomaganje drugima jer poslovne tvrtke i korporacije su prezauzete da bi im pomagale.
Glavna poruka koju Sinek želi poručiti je da milenijci moraju graditi veze. Ako budu gradili zdrave i snažne veze, bit će i sami sretniji, zdraviji i nadahnutiji:
“Mi smo društvene životinje, a veze su jezgra užitka, sreće i uspjeha u životu”.
Izvor: alternativainformacije
