Uprkos metežu koji ih je dočekao na terenu, oni su savršeno funkcionisali – svi timovi, i vatrogasci, i policajci, i medicinski radnici. Dolazili su od kuća kako bi pomogli svim kolegama. Ekipa Federalne televizije posjetila je Hitnu medicinsku pomoć. Razgovarali su s Almirom Mujkićem, medicinskim tehničarom i vozačem saniteta Hitne pomoći.
On nam ispričao kako ga je situacija na terenu zapravo posjetila na ratne dane. Moralo se reagovati odmah kako bi se spasilo što više ljudi, a mjesta umoru tu nije bilo.
Opisao je trenutke haosa na licu mjesta.
„Kad smo došli gore, popeli se na šesti sprat – ne zna čovjek kome prije da ukaže pomoć. Jednostavno, gledali smo prioritetne osobe. Uzimali smo one koji su davali neke znakove života. One koji nisu davali, njih smo odmah sklonili u stranu da ne bi dolazili u dodir druge kolege, da ne bi gubili vrijeme“, pojašnjava on.
U nekim dijelovima zgrade, dodaje, nije bilo ni svjetla, a među ljudima je vladala panika.
„Metež je bio na hodniku, bila su crijeva od gašenja požara. Teško, teško, vjerujte da se naježi čovjek od svega. Tu sam noć imao četiri, pet transporta, znači i gore, što na hirurgiju, što na interno, što na plućnu kliniku. Odmah smo se vraćali po druge, isto i moje kolege“, kaže Mujkić.
Ističe i da su članovi svih timova pazili jedni na druge.
„Pazi čovjek i na opremu i na sve. Čim duže rade ekipe zajedno, zna se sve ko šta radi, svako svoj dio posla odradi. Ljekar je vođa tima i što kaže – mi izvršavamo to“, navodi on.
(crna hronika)
