Sumiranje 2025. godine na političkoj sceni, o odnosima SNSD-HDZ, ali i blokadama koje su pratile cijeli taj period iza nas govorio je za N1 Elmedin Konaković, lider NiP-a i ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine. Govoreći o godini iza nas konstatovao je da smo bili na rubu sukoba i da je Milorad Dodik bio spreman pustiti krv i započeti rat u BiH.
Još se sumiraju rezultati prethodne godine, ali se govori i o očekivanjima od 2026. Je li 2025. godina bila najizazovnija za BiH, odnosno da je naša zemlja doživjela najveću krizu od kraja rata?
Kao aktivni sudionik tih političkih procesa u zadnjih desetak godina mogu reći da je ona bila sigurno najteža, najkompleksnija i najizazovnija, a da li je bilo sličnih u periodu odmah nakon agresije zaista ne znam. Ali u ovoj smo bili na rubu potencijalnog čak i konflikta jer je Milorad Dodik u jednoj bezizlaznoj situaciji u kojoj se nalazio bio spreman pustiti krv i započeti rat u BiH. Mislim da je bilo dobro da su većine mojih kolega racionalno to prosuđivale i da se sve završilo na sudu, a ne na ulicama.
Uvod u tu krizu bila je odluka Trojke da krenete u promjenu partnera na državnom nivou, odnosno, da nađete alternativu SNSD-u. Tu alternativu ste potražili u opoziciji iz RS-a, ali ne i način kako raskinuti vezu sa SNSD-om. Jedno što ste uspjeli je da smijenite Nebojšu Radmanovića iz rukovodstva Predstavničkog doma. Izglasali ste smjenu Srđana Amidžića i Staše Košraca, ali to niste mogli dovesti do kraja zbog ustava i poslovnika Doma naroda. Kako ste uopšte to bili zamislili provesti u Domu naroda, ako kadrovi imaju većinu određenom klubu te da će tako blokirati sjednicu nedolaskom na nju što se i dešavalo? Da li ste kao Trojka malo nespremni krenuli u sve to?
Naravno da nismo i to nije sve došlo kao posljedica nekog našeg hira već kao posljedica ozbiljne analize jer smo od marta kada je donesena odluka o uslovnom početku pregovora EU sa BiH Dodik pokazao da će učiniti sve da zaustavi evropski put jer je takvo naređenje dobio iz Moskve. I od tog marta do kraja godine se pokazalo da SNSD nije dalje uopšte poželjan partner i mislim da je to bila jedna veoma hrabra i odgovorna odluka Trojke koja je načistac izvela dvije stvari. Prvo je izvela SNSD, a onda HDZ. Da je HDZ bio onakav kakvim se predstavlja, a to je proevropski orjentisan, on bi onda učinio sve da zajedno s nama smijeni kadrove SNSD-a u Vijeću ministara BiH, a onda posljedično sve one kadrove koji su na čelu institucija.
Ovdje nam nije trebao Dom naroda, mi smo imali i danas imamo potpise u Predstavničkom domu za imenovanje zamjenika predsjedavajuće Vijeća ministara Borjane Krišto. Ovdje postoji jedna teza koju zagovara SDA i DF da se za sve treba pitati HDZ. Dakle, mi ne trebamo pitati HDZ. Mi imamo korektne odnose, ali svoje odluke donosimo sami. Mi smo obavijestili HDZ o svojim postupcima, ali nismo ih pitali šta oni o tome misle niti da li nešto smijemo uraditi. I da su nam rekli da nas neće podržati mi bismo u to sve krenuli ponovo. Nastaviti ono što se dešava 20 godina da se govori kako ništa nije moguće i ostaviti “status quo” nismo željeli. Nismo kalkulisali, uradili smo ono što je ispravno i doveli smo do toga da Dodik nije više predsjednik RS i da je procesuiran i ovo je jedna pobjeda države protiv Dodika i otkrivanje HDZ-a.
Jeste li se negdje nadali da će visoki predstavnik stvar uzeti u svoje ruke i eventualno proglasiti antidejtonsko djelovanje SNSD-a?
Faktički nismo ni njegovu podršku tražili jer to bi bila kalkulacija. Da smo pitali prvo HDZ hoće li oni, pa Christiana Schmidta hoće li on pa ako oni neće onda nećemo ni mi. To bi bilo kalkulantski, a mi tako ne radimo već tako radi Bakir Izetbegović i njegovi saradnici. Išli smo hrabro po cijenu naših fotelja i funkcija. Zanimao nas je samo epilog da BiH ispuni svoje obaveze i već otvori pregovore. Nažalost, ključni faktor zbog čega se to niej desilo je HDZ. Nismo imenovali ministra sigurnosti BiH, nismo sklonili te destruktivne kadrove SNSD-a i na takav način znate koliko bi Dodika zanimalo to što njegova dva čovjeka sjede u Vijeću ministara BiH. Nije ovo bila borba protiv SNSD-a već protiv koncepta koji ruši državne institucije, napada OHR, ne priznaje odluke sudova i na kraju je epilog da su oni to sve priznali. I isto tako usvajanje dva zakona smo postigli uz hrabrost opozicije iz RS. Zadnja dva zakona su i predložena od te opozicije. Laž je Milorada Dodika da neko Sarajevo mrzi sve.
Kako uopšte komentarišete ovu situaciju u Parlamentu i Domu naroda BiH, po dva zakona, isti zakoni različiti prijedlozi (zakon o VSTV-u i Sudu BiH)?
Imamo dva vrlo dobra zakona u Predstavničkom domu koji trebaju određene korekcije i koje treba iskomunicirati sa Evropskom komisijom, EU i OSCE-om i mislim da sa tim amandmanima imamo dva savršena teksta. Oni su prema mom mišljenju odličan osnov koji može dobiti zeleno svjetlo u Briselu i doprinijeti revitalizaciji pravosuđa. Slažem se da struka treba imati svoje mišljenje, ali se ne slažem da tužioci i sudije trebaju izbjegavati prijavljivanje imovine i da sve kao i političari trebaju držati dostupno javnosti.
Glavni pregovarač je još jedna prepreka. Kako će se to riješiti s obzirom na to da je Trojka stava da to neće biti neko iz SNSD-a?
Dva načina ukoliko ne prođe ovo što smo zamislili kao idealno, a to je da Predstavnički dom BiH izabere i da EU prizna i zašto ne bi priznala dom koji potvrđuje Vijeće ministara kao dom koji potvrđuje kao glavnog pregovarača. Nisam još dosad čuo negativne reakcije iz EU, a isto tako čekat ćemo odluku Ustavnog suda. Ako Ustavni sud kaže da ne može kroz Predstavnički dom onda ćemo mi to ispoštovati kao i sve dosadašnje odluke. To može biti svedeno na nivo tehničkog pitanja. Evo hronološki: ako završimo procese usvajanja zakona mi faktički datume pregovora ne možemo dobiti prije nekog marta ili aprila što znači da ćemo početi nekad u maju ili junu. Taj pregovarač u ovom krugu koji dolazi iz reda srpskog naroda faktički neće pregovarati već će to biti u onoj rundi kada Bošnjak bude predsjedavajući Vijeća ministara i vjerovatno Srbin ili Srpkinja u MVP BiH.
Hoće li biti usvojeni zakoni do marta? Nema puno vremena.
Pa već je dokazano da imamo ruke za usvajanje zakona u Predstavničkom domu i da će on u jednoj kvalitetnoj formi biti usvojen i u Domu naroda može ga nelegalno zaustavljati SNSD bježanjem sa sjednice što je potpuno demaskirajuće i rekao sam to čelnicima da razumiju da Vladimir Putin koči konačno rješenje evropskog puta BiH i očekujem da to zaustavite. Mislim da je sve ovo što je uradila Trojka hrabro. Taj strah od Dodika ili Dragana Čovića je, prema mom mišljenju, iracionalan.
Predizborna kampanja uveliko je počela. Već se izlazi i s imenima kandidata za člana Predsjedništva BiH. DF predložila Slavena Kovačevića, kandidaturu spominje i Ramo Isak. Trojka se načelno usaglasila da će to biti Denis Bećirović. Je li prihvatio prijedlog? Kako komentarišete ostale kandidate?
To su sve etablirane političke ličnosti koje su se ranije odmjeravale na izborima, koje znaju kakve su im baze i kakvi su im planovi. Da budem iskren, naravno da je legitimno da ima više kandidata koji bi mogli biti kandidati za člana Predsjedništva i time bi sigurno popravili izborni rezultat svoje stranke za određeni procenat i broj mandata.
Međutim, mi mislimo da je kapital koji unosimo u podršku Denisu Bećiroviću važniji nego neki pojedinačni rezultat Naroda i pravde. Ljudi imaju pravo na ambiciju, legalno svi mogu biti kandidati, ali mislim da će na kraju ipak doći do ukrupnjavanja i da neće biti veliki broj kandidata. Osim toga, znam da SDA ponovo nešto sprema, pregovara o nekoliko pojedinačnih imena, kao što su ranije imali ljude koji bi mogli odnijeti glasove Denisu – da puste nekoliko mamaca. Znam to. Ali to ne može utjecati na rezultat.
Bakir Izetbegović nema šansu za člana Predsjedništva BiH. Mislim da je Trojka pri kraju formalizovanja tog procesa i da je veliki broj stranaka šireg bloka dao podršku Denisu Bećiroviću koji je pokazao da ima osjećaj za pravovremeno djelovanje, da je u pravo vrijeme bio tamo gdje se vodi jedna brutalna, nacionalistička kampanja protiv Bošnjaka i muslimana. Dakle, to je zaista čovjek koji je opravdao našu podršku i, nadam se – a ja mislim da hoće – da on, vjerovatno lično, kada bi odlučivao samo u krugu svoje porodice, možda to ne bi učinio. Ali kada stavi na vagu odgovornost koju ima i kapital koji je stvorio kao persona, kao pojedinac koji danas to može staviti u službu države, mislim da Denis, koji je patriota bez dileme, neće biti u prilici da odbije jednu takvu opciju.
Poznate su kritike na račun rada Trojke u proteklom periodu. Sada da to ne bude ono: nećemo glasati za kandidata Trojke, nego za onog protiv Trojke?
Kada god neko bude spreman, volio bih da te ozbiljne kritičare koji vode stranke dovedete u studio, da odmjerimo šta su to kritike. Trojka puno radi i kada neko puno radi, naravno da griješi. Kada niko ništa ne radi i kada je politika “nemojte talasati, ne dirajte Dodika“, znate – vidjeli smo gdje to završava.
To gledamo 20 godina. Cijena je više od pola miliona ljudi. U jednoj godini 180.000 radnih dozvola za odlazak na Zapad. Nama to nije opcija. Trojka radi dobro, Trojka može naravno i bolje, ali neuporedivo bolje u odnosu na prethodni sistem. Kada god ljudi budu htjeli i budu spremni za razgovore, morat ćemo u kampanji, ako ne ranije, uporediti rezultate na svim nivoima vlasti. Ako su otvoreni pregovori – trebali bi biti. Ako se završi online fiskalizacija – trebala bi. Ako se stabilizira i povećaju penzije – taj penzioni fond trebao bi. Dakle, nema nijednog argumenta da bilo ko Trojci može reći da, uz greške koje smo pravili, nije radila dobar posao.
Zanima me vaše mišljenje o ovom novom opozicionom bloku HDZ-u u BiH, tzv. petorki. Koliko uopće ima šanse stati na crtu HDZ-u?
I oni imaju mjerljive rezultate. To su ljudi, dio njih jeste iz devedesetih, ali recimo Ivo Tadić i ekipa oko njega, ljudi u Livnu – imaju ozbiljan kredibilitet i izborni rezultat. Njihovo ukrupnjavanje nije bezazleno za HDZ, ja to znam.
S obzirom na to da ove godine Željko Komšić ne može biti kandidat, vjerovatno imaju ambiciju da idu s kandidatom za člana Predsjedništva. Bit će zanimljivo kada čujemo imena.
Spominjalo se ime Martina Raguža, s druge strane i Nino Raspudić. Šta mislite o njima?
Ne mogu ih ocjenjivati, jer se u tom slučaju dešava ono što BiH već dugo živi – da bih, ako nekoga pohvalim, vjerovatno tom kandidatu nanio štetu. Živimo u vremenu mržnje, u vremenu kada je važnije nekoga mrziti nego nekoga podržati. Moja pohvala bilo kome od njih oštetila bi tog kandidata, zato ću to mišljenje zadržati za sebe. Znam da su imali realne šanse da se malo “prošnjušaju“ i odmjere snage. Ono što je važno – mi ne vidimo pluralizam kod Hrvata posljednjih desetak, petnaest godina. Paradoksalno, pojavom Željka Komšića desilo se to da je HDZ potpuno unificirao i mobilizirao glasačko tijelo, pa je malo ko imao prodora. I zato ovakvo ponašanje Trojke daje prostor da opozicije i kod Hrvata i kod Srba žive, dišu i razvijaju se.
Mislite li da će Dragan Čović pogaziti svoju raniju riječ da se neće kandidovati?
Nemam procjenu. Oni su ozbiljna stranka, imaju organe, donijet će odluku. Šta god odlučili, ko god bude izabran, za nas će to biti legalno izabrani član Predsjedništva i sarađivat ćemo u svakoj mogućoj mjeri.
Hoće li se vratiti stara koalicija SDA–HDZ–SNSD?
Mislim da neće. Ljudi u BiH to neće. Možda nam je u tome najviše pomogao upravo gospodin Izetbegović, najavom da je njemu HDZ “fix“, a Čoviću da je Dodik “fix“. Taj trofiks, kako oni danas zamišljaju vlast, znači masovni odlazak iz BiH i duboku depresiju društva. Zato mislim, i to osjećam na terenu, da do toga neće doći. Mi ćemo, naravno, uraditi i svoj dio posla. Puno smo radili, nismo mogli puno pričati o tome – sada ćemo ispričati.
Vjerujete li u povratak koalicije SDA–SDP na federalnom nivou? Negdje je gospodin Nermin Nikšić nije odbacio tu mogućnost – kaže teško, ali sve je moguće. Očekujete li da vam Nikšić negdje okrene leđa?
Ne očekujem. Mislim da je Nikšić – barem ja tako mogu reći – u našem privatnom, institucionalnom i svakom drugom segmentu vrlo korektan i poželjan partner. Ja zaista cijenim Nermina Nikšića i do sada dileme koje smo imali ili neke različite poglede nismo krili jedan od drugog. Mislim da to SDP neće uraditi.
Što ne znači da, ako bude morao, ako bude takva matematika da to bude jedina opcija, to možda nije nemoguće. Ali zaista, o tome odlučuju ljudi u SDP-u. Mi se pazimo takvih izjava: da s nekim nikad nećemo i da s nekim hoćemo. To su krupne izjave. Onako kako ljudi u BiH odluče, formirat će se vlast. A ja mislim da će ljudi odlučivati o budućnosti BiH gledajući naprijed, a ne gledajući nazad.
Kada govorimo o greškama Trojke koje se spominju u javnosti i o potencijalnim koalicijama, negdje se kaže da će NiP i naša stranka izvući najdeblji kraj Trojke, a da će SDP opet ostati i opstati u vlasti?
Nije bilo dana da se o NiP-u nije govorilo. Nije bilo dana da se NiP nije napadao. Nije bilo dana da nam nisu prognozirali nestanak. Danas je NiP zaista jači nego ikad, uz, naravno, činjenicu da je nekoliko ljudi otišlo – upravo zbog osipanja.
U jednom trenutku rekli ste da to nije osipanje, nego “čišćenje“?
Nisam rekao “čišćenje“. Tu su dobri ljudi koji su napustili Narod i pravdu, ali to je jedan prirodan tok u kojem su neki ljudi otišli. Nismo govorili puno o tome ko je sve došao, a sada ćemo to raditi.
Govorit ćemo i o konkretnijim rezultatima – od Vlade Kantona Sarajevo, koja je trebala puno bolje komunicirati ono što radi, do naša četiri ministra: ministrica Naida Hota-Muminović i tri ministra u Vladi koji zaista imaju dobre rezultate, uz sve greške.
Uz ono što je uradio Adnan Delić u reformi penzionog sistema i reformi zaštite prava radnika – to ćete tek sada gledati – kao i ono što je radio Kemal Hrnjić u poljoprivredi, u sistemu u kojem postoje brojne anomalije. Uz ovo što radimo na nivou države – Zvizdić, Ademović i ja – ljudi će znati izmjeriti ko je radio, a ko je hodao po gradu, slikao svakog štakora, svaku zmiju, i gledao samo u Sarajevo gdje je Vlada Trojka, a nije gledao, recimo, ima li snijega u Tuzli ili u Zenici.
Kažete da su neki drugi članovi pristupili, neki su otišli, ali činjenica je da su zvučnija imena ipak otišla nego što su došla. Evo, posljednja je Mia Karamehić-Abazović. Možete li objasniti šta se desilo, zašto ste se razišli s Miom?
Mijin razlaz s NiP-om je kao češki i slovački – takav razlaz. To je ljudski, fin, civilizacijski razlaz. Njen habitus i njena politička figura realno više pripadaju Našoj stranci nego NiP-u, i po opredjeljenjima i po nekim drugim stvarima. Ona je vrijedna osoba koja je, zaista sam to govorio, s upalom pluća dolazila na sjednice Parlamenta.
(N1)
