Kosta Kecmanović, mladić koji je 3. maja prošle godine u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ prouzrokovao tragediju u kojoj su živote izgubili njegovi vršnjaci i školski čuvar, i dalje izaziva šok i tugu u javnosti. Detalji koji se sada otkrivaju o njegovoj obitelji i ponašanju njegovih roditelja dodatno kompliciraju sliku o ovom tragičnom događaju.
Iako su mnogi očekivali da će roditelji primijetiti znakove problema kod svog sina, otac Vladimir i majka Miljana nisu reagirali na alarmantne signale koji su mogli ukazivati na ozbiljne psihološke probleme. Na dan tragičnog incidenta, Miljana Kecmanović primijetila je da je Kosta djelovao usporeno, ali nije reagirala na to, smatrajući da je to samo običan oblik kašnjenja zbog škole. Kasnije tog dana, čula je o događaju u školi, ali nije povezala te informacije na vrijeme.
Otac, Vladimir Kecmanović, vodio je sina u streljanu, gdje ga je učio korištenju vatrenog oružja. Miljana je bila svjesna tih aktivnosti, jer joj je muž slao fotografije i video-snimke na kojima je Kosta vježbao pucanje. Iako su ove aktivnosti bile neprikladne za dijete njegovih godina, majka nije poduzela ništa da ih zaustavi, a prema tvrdnjama izvora, nije ni pružila potrebnu psihološku podršku kada je Kosta tražio pomoć zbog osjećaja odbacivanja u školi.
Zbog zanemarivanja i nedostatka adekvatne podrške, roditelji se suočavaju s proširenim optužbama, među kojima je i sumnja na izvršenje kaznenog djela zlostavljanja i zapuštanja maloljetnog lica. Tužiteljstvo tvrdi da roditelji nisu reagirali na psihološko stanje svog sina, koji je osjećao da nije prihvaćen u društvu, kao i na preporuke da se obrati psihologu. Umjesto toga, Kosta je nastavio biti izložen ponašanjima koja su dodatno pogoršavala njegovu emocionalnu krizu.
Ovaj slučaj postavlja dodatna pitanja o odgovornosti roditelja i društva u prevenciji nasilja, kao i o tome kako zanemarivanje signala koje djeca šalju može dovesti do tragičnih posljedica.
