Evropska unija, prema posljednjim potezima u odnosu na situaciji u Bosni i Hercegovini, želi preuzeti aktivniju ulogu u našoj zemlji. Ipak, ako to žele uraditi, moraju naučiti iz grešaka koje su u prošlosti pravili.
Informacije da su predstavnici EU insistirali da se razgovara sa Miloradom Dodikom, osobom koja je pokrenula napad na ustavni poredak Bosne i Hercegovine, a koju su indirektno potvrdile stranke Trojke (SDP, NiP, NS) u svom saopštenju, s pravom su izazvale zabrinutost.
Iako su iz stranaka Trojke saopštili da neće ulaziti u pregovore s Dodikom, zbog njegovog antiustavnog djelovanja, ne može se zanemariti da Brisel nezvanično zastupa poziciju da bez te vrste razgovora, i to baš s ovim sagovornikom, nema rješenja situacije u BiH.
Nema liderstva bez “štapa”
Ovu situaciju treba staviti u generalni kontekst dešavanja u BiH, a u odnosu na međunarodnu zajednicu. Potpuno je jasno da je lidersku ulogu u BiH, još od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, imala Amerika.
SAD je tu ulogu održavala zbog diplomatskog principa nagrade i kazne, odnosno “mrkve i štapa.” Za svaku dobru stvar, poput reforme u pravcu jačanja države, vlasti u RS-u dobijali su mrkvu – novu milionsku investiciju. U slučaju zatezanja odnosa, dobijali su štap – nove sankcije.
Jasno je da s vanjskom politikom kako je vidi američki predsjednik Donald Trump SAD neće više biti lider međunarodne zajednice u BiH, a tu ulogu su preuzeli u Briselu.
Ipak, liderstvo kako ga vidi EU u BiH poznaje samo mrkvu, a štapa barem zasad nema. To je bilo jasno i u njihovom odnosu prema Planu rasta i brojnim evropskim zakonima, jer su pred lidere u BiH konstantno stavljali mrkve kroz nove rokove i obećanja o milijardama eura iz Brisela.
Dodikov ples s EU: “Ja ću prijetiti, a vi ćete mi dati šta želim”
Posljedica politike koja se vodi na ovaj način mogla se već vidjeti dva puta u bližoj historiji, a akter s druge strane pregovaračkog stola bio je identičan kao i danas, Milorad Dodik.
On je prvo 2007. godine od Miroslava Lajčaka dobio tzv. “autentično tumačenje” izmjena Zakona o Vijeću ministara, a posljedice te odluke, koja je stigla nakon što je Dodik prijetio kao što to radi i danas, osjećamo i sada, kroz blokade rada ovog tijela.
Četiri godine kasnije, Brisel je ponovo na Dodikovo “zatezanje” i prijetnje potvrdno odgovorio.
Catherine Ashton, tadašnja visoka predstavnica EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, došla je “na noge” Dodiku u Banja Luku i kao veliku pobjedu predstavila njegovo povlačenje inicijative za organizovanje referenduma o radu Suda i Tužilaštva BiH.
Međutim, Ashton je prihvatila Dodikov zahtjev o napuštanju stranih sudija i tužioca iz institucija BiH, čime je ponovljena greška iz 2007. godine.
Poruke Kaje Kallas ipak signaliziraju promjenu
Iz ovih primjera, ali i današnje situacije na terenu, može se jasno deducirati da EU uvijek ide linijom manjeg otpora. Između ostalog, to rade zbog činjenice da Dodik ima jasnu podršku u Srbiji, i to bez obzira na to koja stranka ili osoba drži vlast u susjednoj zemlji.
Drugim riječima, u Briselu je već treći put rezon za ovakav pristup izbjegavanje regionalne krize, jer očekuju da bi bilo kakav pritisak na Dodika izazvao reakciju Srbije.
Takav pristup je sasvim uredu ako niste lider i ako vaše odluke ne utiču na stabilnost, a naposlijetku i mir, u jednoj državi. Jednostavnije rečeno, EU nije imala ovaj tip odgovornosti kada je “glavni šerif” međunarodne zajednice bio Washington.
Ipak, sada se od Brisela očekuje da u svoj repertoar konačno doda i neku vrstu sankcije za neustavno djelovanje, kako bi emulirali ulogu koju je Amerika u BiH igrala skoro 30 godina.
U tom kontekstu, posjeta Kaje Kallas, visoke predstavnice EU za vanjsku politiku i sigurnost, i njene poruke gdje je jasno izdvojila rukovodstvo RS-a kao krivca za krizu u BiH mogu biti signal da Brisel ipak razmišlja o promjeni dosadašnjeg pristupa.
Međutim, bez odgovora, koji bi uključivao sankcije i jasnu poruku da s osobama koje ruše ustavni poredak zemlje nema razgovora, EU će napraviti novu grešku, te dokazati da duhovi Lajčak i Ashton danas itekako žive u Briselu.
(klix.ba)
