Francuska protestuje protiv reformi, Austrija pokušava ograničiti socijalna davanja, a njemački Volkswagen računa koliko je jeftinije proizvoditi automobile u Kini.
Dok bogata Evropa sve teže finansira postojeći nivo blagostanja, Bosna i Hercegovina ponavlja njene greške.
Veljko Belivuk se čituljom oprostio od preminulog profesora Vuletića: Poruka podsjetila na njihov kontroverzni razgovor
Naime, Evropa se danas suočava s računom koji je decenijama odgađala. Kontinent koji je izgradio jedan od najizdašnijih sistema socijalne zaštite na svijetu danas ga ne može platiti. Decenijama su evropske države širile socijalna prava, povećavale javnu potrošnju i obećavale ekonomsku sigurnost. Takav model donio je određene društvene koristi, ali njegova održivost zavisi od ekonomije koja mora stvarati dovoljno nove vrijednosti da finansira preuzete obaveze.
Upravo je tu nastao problem.
Prema podacima Eurostata, Francuska je na socijalne naknade izdvajala 31,9 posto BDP-a, a Austrija 31,8 posto. Prosjek Evropske unije iznosio je 27,3 posto.
Istovremeno, Francuska se suočava s otporom penzijskim reformama, dok Austrija pokušava strožije povezati socijalna davanja s radnim obavezama.
I dok se evropske vlade suočavaju s pritiskom javne potrošnje, industrija vodi bitku za konkurentnost.
Prema internim podacima Volkswagena, direktni trošak rada po satu u njemačkoj fabrici Emden iznosi 74 eura, u portugalskoj Palmeli 37 eura, a u kineskom Tianjinu svega 12 eura. Prijavljeni proizvodni trošak po automobilu iznosi 4.850 eura u Njemačkoj, naspram 1.078 eura u Kini.
Dok SAD i Kina ulažu u budućnost, Evropa pokušava očuvati sadašnjost
Prema oktobarskim prognozama MMF-a navedenim u analizi, ekonomija eurozone u 2026. godini trebala bi porasti za svega 1,1 posto, američka za 2,3 posto, a kineska za 4,5 posto.
Dok SAD privlače kapital u umjetnu inteligenciju i digitalnu infrastrukturu, Kina jača industrijske kapacitete, posebno u proizvodnji električnih vozila i baterija. Evropa se istovremeno suočava s visokim troškovima energije, složenom regulativom, starenjem stanovništva i pritiskom na javne finansije.
Ni, bez rasta produktivnosti nema ni dugoročno održivog blagostanja.
Bosna i Hercegovina nema njemačku industriju, evropsku produktivnost ni kapital za velika tehnološka ulaganja. Ali je u značajnoj mjeri preuzela političku logiku prema kojoj se ekonomski i društveni problemi rješavaju novim naknadama, subvencijama i budžetskim izdvajanjima.
Umjesto da se javna rasprava prvenstveno vodi o proizvodnji, izvozu, investicijama i produktivnosti, politička pažnja često je usmjerena na raspodjelu postojećeg novca.
Jednokratna pomoć može ublažiti socijalne probleme, ali sama po sebi ne povećava produktivnost.
Politika raspodjele pita kome će država dati novac. Politika razvoja pita kako će društvo stvoriti više novca.
Bosni i Hercegovini potrebne su obje, ali bez snažne razvojne politike raspodjela sve ograničenijih sredstava postaje sve teža.
Socijalna zaštita mora postojati za penzionere, bolesne, osobe s invaliditetom i građane koji objektivno ne mogu osigurati egzistenciju. Međutim, stvarnu socijalnu potrebu potrebno je razlikovati od politički motivisane raspodjele javnog novca.
Novac uložen u obrazovanje, infrastrukturu, digitalizaciju i produktivne investicije može povećati buduće prihode države. Nasuprot tome, neefikasna javna uprava i trajna davanja bez jasnih kriterija stvaraju obaveze koje će finansirati buduće generacije.
Račun dolazi na naplatu
Francuski protesti, austrijske reforme i Volkswagenove računice dokazuju da evropska socijalna država ulazi u završnu eru blagostanja.
Za Bosnu i Hercegovinu taj izazov je još ozbiljniji. Zemlja se suočava s iseljavanjem, starenjem stanovništva, nedostatkom kvalifikovanih radnika i nedovoljnom konkurentnošću privrede.
U takvim okolnostima politički je mnogo jednostavnije obećati novu naknadu nego provesti reformu koja će povećati produktivnost. Lakše je raspodijeliti postojeći novac nego stvoriti uslove da ga privreda zaradi više.
Ali takvi modeli neće donijeti dugoročni prosperitet. Jer država može održivo dijeliti više novca tek kada njena ekonomija stvara više vrijednosti.
Bogata Evropa možda još ima vremena i kapitala da prilagodi svoj ekonomski model, Bosna i Hercegovina ima znatno manje i jednog i drugog. Zato mora krenuti i prije.
(Vijesti.ba)
