Nakon mjeseci bola, suza i neizvjesnosti, porodica Begić iz Jablanice ponovo ima dom. Njihova je kuća potpuno uništena u razornim poplavama, a teški prizori iz naselja i danas progone članove porodice. „Trenutak kada je voda odnijela muža i kćer bio je najteži… to je slika koja mi se svakog dana vraća pred oči“, kazala je majka Adnana.
U haotičnim trenucima bujica je za nekoliko minuta srušila sve što su Begići godinama gradili. Otac se, kako kaže, iznova borio s nabujalom vodom da iz ruku ne ispusti kćer: „Voda mi ju je tri puta otimala iz ruku, ali uspio sam, hvala Bogu.“ Porodica, uprkos nenadoknadivom gubitku rahmetli Ajle, danas govori tišim glasom i s puno zahvalnosti.
Prvu ruku pomoći pružili su sugrađani. Privremeni smještaj najprije je obezbijedio Omer Begić, a potom je Sabina Kurić velikodušno ustupila svoju kuću. „To je žena kojoj se nikada ne možemo odužiti“, poručuje Adnana, ne skrivajući emocije.
Presudnu ulogu u trajnom rješenju imala je kompanija Violeta iz Gruda, koja je porodici osigurala novu montažnu kuću. Zemljište je kupljeno dijelom vlastitim sredstvima, a dijelom zahvaljujući organizaciji Pomozi.ba i brojnim dobrim ljudima iz cijele BiH i dijaspore.
Radovi su počeli 9. maja, a već 21. septembra Begići su se uselili pod novi krov, tek nekoliko mjeseci nakon tragedije. „Najveće zahvale idu kompaniji Violeta i Pomozi.ba. Mnogo je ljudi kojima dugujemo hvala, ali ne bih sve nabrajala da koga ne izostavim“, kaže Adnana.
Danas, uoči zime, porodica Begić gleda naprijed. Dom je skroman, ali siguran i topao. „Izgubili smo kuću koju smo tek bili obnovili, ali hvala Bogu, važno je da smo živi i zdravi“, poručuju. Njihova priča podsjetnik je da solidarnost i zajedništvo mogu biti jači od svake bujice.
(crna hronika)
