U srednjovjekovnoj Indiji zabilježena je priča o ženi koja je kao kućnog ljubimca imala pitona dugog četiri metra. Zmiju je iznimno voljela i brinula se o njoj, no iznenada se suočila s neobičnim problemom — zmija je jednostavno prestala jesti.
Nakon nekoliko tjedana bezuspješnih pokušaja da je nahrani, vlasnica se zabrinula i odlučila potražiti pomoć veterinara. Tijekom pregleda, veterinar ju je upitao spava li piton s njom, obavija li se oko nje i rasteže duž cijelog njenog tijela. Žena je potvrdila da to zmija redovito radi, smatrajući da time traži njezinu pomoć.
No, veterinarev odgovor bio je šokantan. Objasnio je da zmija nije bolesna, već se zapravo pripremala da je pojede. Svakodnevno „grljenje“ i obavijanje bilo je zapravo mjerenje njezine veličine kako bi procijenila koliki mora biti obrok i pripremila se za napad. Također, prestala je jesti kako bi imala dovoljno mjesta u tijelu za probavu nakon što je savlada.
Pouka priče: Ova priča nosi važnu poruku o prepoznavanju pravih namjera ljudi oko nas. Činjenica da netko pokazuje bliskost i privrženost ne mora uvijek značiti da ima dobre namjere.
