KATAKLIZMIČKE vulkanske erupcije su rijetke, ali neizbježne, a svijet nije pripremljen za njih, upozorili su ovih dana znanstvenici u komentaru u časopisu Nature. Tim autora iz Švicarske, Francuske i Njemačke ističe da vlade ne bi trebale raditi samo na zaustavljanju globalnog zatopljenja nego i na pripremi za druge moguće ekstremne događaje s globalnim posljedicama.
Posljednja je odnijela desetke milijuna života
Kao ilustraciju za ono što bi se moglo dogoditi, i to s vrlo visokom vjerojatnošću već u ovom stoljeću, autori navode veliku erupciju vulkana Tambore u Indoneziji 1815. Ona je izravno odnijela oko 90.000 života, no ukupan broj žrtava tog događaja mnogo je veći.
Naime, erupcija je pokrenula cijeli niz klimatskih anomalija koje su trajale godinama. Sjeverna hemisfera ohladila se za oko 1°C, a zapisi iz tog vremena govore da je u sljedećoj godini izostalo ljeto.
Neuobičajeno hladno vrijeme protegnulo se u Europi i Sjevernoj Americi na 1817., što je dovelo do značajnog pada u poljoprivrednim prinosima i udvostručenja cijena žitarica. To je pak uzrokovalo društvene nemire u brojnim zemljama poput Velike Britanije i Francuske, a SAD je doživio svoju prvu ekonomsku krizu.
U Indiji se vremenske prilike potaknute erupcijom povezuju s epidemijom kolere koja je 1817. postala globalnom pandemijom. Procjenjuje se da su od posljedica erupcije u svijetu umrli deseci milijuna ljudi.
Nije pitanje hoće li, već kada
Svijet je pošteđen erupcije sličnih razmjera više od dva stoljeća, međutim, treba imati na umu da nije pitanje hoće li se neka dogoditi, već kada, upozorava tim.
Geološki podaci iz vulkanskih naslaga nastalih u proteklih 60.000 godina sugeriraju da je vjerojatnost da se erupcija sličnih razmjera dogodi u ovom stoljeću 1 naprema 6, što je jako puno.
Ovdje treba imati na umu da Tambora nije jedan od 20 poznatih supervulkana. Njegova erupcija na ljestvici vulkanskih erupcija, poznatoj kao indeks vulkanske eksplozivnosti (VEI), koja mjeri intenzitet zabilježenih erupcija na skali od 0 do 8, bila je 7. Erupcija najvišeg stupnja mogla bi uzrokovati daleko ozbiljnije posljedice. Mogla bi dovesti do ekstremnih klimatskih promjena na duže razdoblje koje bi utjecale na cijeli svijet, a vjerojatno bi uključivale migracije i ratne sukobe. No vjerojatnost njezina događaja mnogo je manja – oko 1 naprema 1000.
Za usporedbu, Vezuv, poznat po erupciji koja je uništila Pompeje, mogao bi najviše doseći VEI 6, a Etna VEI 5.
Vulkani su uzrokovali najveće izumiranje
Treba napomenuti da su sibirske trapi (stepeničasti vulkanski brežuljci nastali erupcijama), posljedica ogromne i dugotrajne vulkanske erupcije u kasnom paleozoiku prije 252 milijuna godina, uzrokovale najveće masovno izumiranje u povijesti Zemlje, poznato kao Permsko-trijasko izumiranje. Tijekom milijuna godina, golema količina lave i vulkanskih plinova, uključujući ugljikov dioksid i sumporne spojeve, izazvala je globalne promjene – zakiseljavanje oceana i smanjenje razina kisika. One su dovele do izumiranja oko 96% morskih vrsta i 70% kopnenih.
Štete u bilijunima dolara
Prema ovogodišnjim procjenama osiguravajuće tvrtke Lloyd’s, kada bi se erupcija slična onoj Tambore dogodila u sljedećih pet godina, ekonomske posljedice mogle bi dosegnuti oko 3.6 bilijuna dolara (3.600.000.000.000) u prvoj godini te oko 1.2 bilijuna u narednih nekoliko.
Sljedeća erupcija razmjera sličnih Tamborinoj dogodit će se u međusobno povezanijem svijetu u kojem živi osam puta veća populacija nego 1815. godine.
Problem nesigurnosti
Tim u svojem tekstu ističe da je jedan od problema to što znanstvenici u osnovnim crtama razumiju temeljne mehanizme utjecaja vulkanizma na klimu, ali ne i sve pojedinosti.
Primjerice, sumporni dioksid (SO2) koji se u erupcijama izbacuje u atmosferu stvara aerosole sulfata koji reflektiraju Sunčevo zračenje i uzrokuju pad temperature na Zemlji koji može biti i do nekoliko °C.
Profesor petrologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu Dražen Balen kaže da to hlađenje ovisi o brojnim čimbenicima kao što su količine izbačenih čestica, veličine čestica, mjesto erupcije (u smislu zemljopisne širine) kao i njena snaga te struje vjetrova.
“Posljedice erupcije za lokalne oborine još je teže predvidjeti”, dodaje. Tim stoga predlaže tri koraka. Kao prvo, znanstvenici bi trebali povezati modele i geološke dokaze (npr. iz leda, stijena, godova drveća) o prošlim klimama s povijesnim zapisima o vulkanskima aktivnostima.
U drugom koraku trebali bi istražiti kako bi vulkansko hlađenje moglo djelovati u kombinaciji s ljudskim utjecajem na klimu. U trećem, znanstvenici, analitičari i donositelji politika trebali bi osmisliti strategije za smanjenje posljedica katastrofalne erupcije.
Cijeli tekst pročitajte na INDEXU!
