Danas, kada mnogi od nas dnevno naprave na desetke fotografija i selfieja teško je shvatiti koliko je intimno značenje svaka fotografija nekad imala za one koji su se fotografirali…
Jedno od češćih pitanja koje ljudi postavljaju na Googleu je: “Zašto se ljudi na starim fotografijama na smiju?” Zbilja, kad pogledate fotografije iz prošlosti, često ćete vidjeti da su ljudi na fotografijama potpuno ozbiljni. Ne treba doduše biti ni neki veliki genije da bi na tim fotografijama bez osmijeha vidjeli odgovor – ‘zamrznuli’ su lica kako bi bili savršeno mirni dok čekaju dobru ekspoziciju.
Fotografija je u 19. stoljeću bila nova i zahtjevna tehnika, koja je zahtijevala duže vrijeme ekspozicije zbog sporih kamera. Ljudi su morali nepomično sjediti ili stajati nekoliko sekundi, pa čak i minuta, kako bi slika ispala ‘oštra’. Zbog toga je bilo teško zadržati osmijeh i izgledati prirodno, jer bi čak i mali pokreti mogli zamutiti fotografiju. U to doba, portreti su se smatrali ozbiljnim prikazima osobe, s ciljem prenošenja dostojanstva i svojevrsnog statusa.
Ljudi u prošlosti nisu bili depresivniji, tužniji ili mračniji od nas. Njihove ozbiljne fotografije zapravo govore nešto drugo, a to je da su imali drukčiji odnos prema vlastitim fotografijama. Kada su se ljudi nekad fotografirali za njih je to bio važan trenutak. Fotografiranje je bilo jako rijetko i nije ga mogao svatko priuštiti. Ljudi se nisu fotografirali svaki dan, a neki su to napravili samo jedan put u životu.
Poziranje za kameru izgledalo je kao da poziraju za slikara, jer je dugo to trajalo – dok se fotograf namjesti- dok namjesti ljude, dok namjesti svjetlo… Tada nisu postojali programi u kojima su se greške mogle ispraviti, one su zauvijek ostajale zabilježene na fotografijama.
No, prave slikare koji bi crtali portrete mogli su si priuštiti samo najbogatiji, a fotografije i oni nešto siromašniji. Upravo zato su ljudi dosta ozbiljno shvaćali taj veličanstveni trenutak koji si možda više nikada neće moći priuštiti.
Danas, kada mnogi od nas dnevno naprave na desetke fotografija i selfieja teško je shvatiti koliko je intimno značenje svaka fotografija nekad imala za one koji su se fotografirali. Fotografije su danas znak nekakve društvenosti, na fotografijama predstavljamo sebe kao sretne ljude. Smijemo se na bezbroj selfieja, koji su u odnosu na stare portrete zapravo samo trenutna sreća.
U usporedbi s nekadašnjim portretima selfieji nemaju nikakvu umjetničku vrijednost, pa čak niti toliku da ih se baci u smeće – dovoljno ih je izbrisati. Ovi nenasmijani ljudi na starim fotkama vjerojatno su se zabavljali kao i mi, pisao je svojevremeno Guardian.
(24sata.hr)
