Foto: Dremastime
Grube riječi: Kažnjavanje povicima i uvredama ostavlja dubok trag na dječjoj psihi, a ako roditelj svako malo eksplodira, dijete neće znati prepoznati u čemu griješi.
Čak oko 90 posto roditelja priznalo je da povremeno viče na svoju djecu, pokazalo je istraživanje Sveučilišta u Pittsburghu. No iako velika većina roditelja smatra da urlanje neće biti štetno za dijete kao, na primjer, fizičko kažnjavanje, u krivu su jer takav način discipliniranja uvelike utječe na djetetov emocionalni razvoj.
– Kada dijete napravi nešto zločesto ili protiv pravila, a roditelji pritom izgube živce, problem je u kvantiteti, odnosno količini urlanja. Ako je roditelj stalno uzrujan i svako malo eksplodira, dijete će zbog toga postati isprepadano te će prestati prepoznavati i procjenjivati što je važno u životu – govori dječja psihologinja Vesna Vidović.
Prestroga roditeljska disciplina djecu tako može “gurnuti” u depresiju i problematično ponašanje. Vikanje svakako nije dobro ni za odnos roditelja i djeteta, a ponajmanje za dijete koje time dobiva dojam da je loše i da ne vrijedi. To je siguran put da će dijete razviti nisko samopouzdanje i biti izrazito nesigurno u društvu. S druge strane, na malo dijete koje ne može razabrati opasnost pa utičnicu želi staviti u usta ili pretrčati cestu, naravno da će roditelj podviknuti, ali kada dijete shvati da nakon nekih aktivnosti slijede vika i neugodna situacija ili će se naučiti kloniti tih problema ili će se početi bojati roditelja više nego stvarne opasnosti.
– I dok malo dijete upija te negativne vibracije, adolescent će se protiv istih pobuniti jer je to u njegovoj prirodi, odnosno, u tom je razvojnom dobu – objašnjava Vidović.
Urlaju li roditelji na tinejdžere, pokazalo je istraživanje, kod njih povećavaju rizik za problematično ponašanje, a isto tako mogu potaknuti razdražljivost, laganje, krađe ili napuštanje škole, sudjelovanje u tučnjavama…
Velik je problem što uz ljutnju i frustracije dolaze i psovanje te vrijeđanje.
– Ružne riječi su izraz nemoći. Roditelji u trenucima bijesa izriču ružne psovke i pritom djeluju vrlo agresivno pa se od djeteta ne može ni očekivati drugo nego da postane ‘mali agresivac’ preslikavajući to što je doživio u komunikaciji s drugima – objašnjava Vidović.
Želite li da se deru na vas?
Prema kulturi u kojoj živimo, u redu je vikati na dijete kad nije dobro, no kad shvatimo da mu to šteti, možda se možemo ranije zaustaviti. Može pomoći i da zamislite da netko viče na vas, a vi to vjerojatno ne želite slušati. Tako ni vaše vikanje ne žele slušati ni vaša djeca, ističe sociolog Murray Straus.
Mora postojati poanta vike
Ponekad je dobro pokazati emociju, ali ne iskažete li nakon “eksplozije” posljedice koje će dijete snositi ako vas ne posluša, uzaludno ste vikali. Dobra strana unaprijed poznatih disciplinskih mjera je ta da učite dijete da ono bude prije svega iskreno i pošteno, ali ga tako učite i dosljednosti.
Prepoznajte testiraju li vas…
Važno je imati na umu da djeca, i manja i veća, često ispituju granice te izazivaju pa je na roditeljima da otkriju “testiraju” li ih.
– Ako roditelj previše često ‘eksplodira’, trebao bi se pitati što nije u redu; s njim ili djetetom, i u slučaju da ne mogu pronaći rješenje, potražiti stručnu pomoć – smatra Vesna Vidović.
Kako stati prije no što počnete?
Stručnjaci savjetuju da zamolite susjede da dijete izvedu u šetnju. Olakšat ćete si i ako imate prijatelje koji su roditelji i s kojima možete dijeliti probleme. Može pomoći i vremenski odmak. Ako se vaš tinejdžer vratio kasnije nego što ste se dogovorili, možete mu reći da ćete o tome raspraviti – sutra ujutro.
(24sata.hr)
