Saznaju novinari kako jedna baba na nekoj planini ima mnogo ovaca i sama ih čuva.
![]()
Jedan od njih je nekako pronađe, sjedi baba na stolici i prede vunu, ispred nje po livadi pase mnoštvo ovaca.
![]()
– Bako, koliko imaš ovaca?
![]()
– Kojih, crnih ili bijelih? – pita baba.
![]()
– Pa, na primer bijelih?
![]()
– Hiljadu.
![]()
– A crnih?
![]()
– Isto, – mrzovoljno će baba.
![]()
– A koliko jedna ovca daje vune?
![]()
– Koja, crna ili bijela?
![]()
– Pa, na primer, bijela?
![]()
– Dvije kile godišnje.
![]()
– A crna?
![]()
– Isto.
![]()
– A koliko se mesa dobije od jedne ovce?
![]()
– Od koje, crne ili bijele?
![]()
– Na primer, crne?
![]()
– Dva’es pet kila.
![]()
– A od bijele?
![]()
– Isto toliko.
![]()
Novinar već iznerviran, puk’o mu film, pa vikne na babu:
![]()
– Pa, dobro baba, kakva je razlika između crnih i bijelih, kad me stalno pitaš: “crne ili bijele”, a na kraju sve isto!?
![]()
– Eeee, crne su moje!
![]()
– A bijele?
![]()
– Isto.
![]()
VIC: Dobrovoljni prilog
Tokom večernje tišine u Pericinom domu začu se zvono na ulazni vratima.
![]()
Perica otvara vrata, zatim se vraća do tate i kaže:
![]()
– “Tata, na vratima je neki čovek. Traži dobrovoljni prilog za bazen.”
![]()
– “Dobro, daj mu čašu vode.”
![]()
VIC DANA: Drug iz školske klupe…
Sedela sam u čekaonici kod zubara, pa sam primetila i diplomu zubara i poznato mi ime i prezime.
![]()
On je išao u moje odeljenje i bila sam totalno luda za njim.
![]()
Međutim, kad sam došla na red i videla ga, kao da to nije bio on, već neki sedi deda izboranog lica s debelim naočarima.
![]()
Ipak, kad sam sela u stolicu, nisam mogla da izdržim i pitala sam ga:
![]()
– Da li sta Vi išli u gimnaziju?
![]()
– Jesam, maturirao sam 1984. godine, otkud znate?
![]()
– Pa, bili ste u mom odeljenju – odgovorila sam ushićeno.
![]()
Onda me je taj odvratni sedi, ćoravi, izborani deda pitao:
![]()
– A šta ste predavali?
![]()
VIC DANA: Frajer
Mujo i Haso stigli na ples koji se održavao u dvorani ovdašnje škole. Gledaju oni po dvorani, sve puno djevojaka, sve lijepe i dobro građene, ne znaju koju bi prije počeli zavoditi.
![]()
Pita Haso Muju:
– Bolan, Mujo, koju ćeš ti?
Mujo pogleda još jednom i reče:
![]()
– Ja ću Fatu, ona mi je najbolja!
![]()
Haso mu odgovara:
![]()
– Dobro, Mujo, samo pazi da ne ispadneš papak, ona ti voli kad si ti frajer kojeg je teško osvojiti.
![]()
Odvaži se Mujo, krene prema Fati, i putem razmišlja kako da ispadne frajer. Vidi on da i Fata njega milo gleda, pa stane pred nju i kaže:
![]()
– Fato, jesi l’ slobodna sljedeći ples?
![]()
Fata se lagano zacrveni i bojažljivo reče:
![]()
– Jesam, Mujo, jesam …
![]()
A Mujo će na to:
![]()
– Odlično, de mi pridrži pivo, majke ti!
![]()
VIC DANA: Greška u koracima
Muž i žena spavaju. Usred noći, odjednom se začuje neka buka spolja. Žena, sva zbunjena, probudi se iz sna i poče da viče:
![]()
• Jao! To je sigurno moj muž!
![]()
Čovek na to iskoči iz kreveta i sav preplašen i unezveren, onako go, pobeže kroz prozor. Nakon nekoliko minuta, vraća se on, sav izgreban, penje se u spavaću sobu i viče na ženu:
![]()
• Objasni mi šta ti znači ono ‘to je moj muž!’ – ja sam ti muž!!!
![]()
• Prvo ti meni da objasniš – što si onda bežao?
![]()
VIC DANA: Lozinka
Zaposli se Fata u velikoj firmi, dobije svoj kompjuter, radi svakodnevno na njemu, sve ide super.
![]()
Međutim, jedan dan se razboli i ne dođe na posao, a njenim kolegama treba nešto s njenog kompjutera, ali ne znaju lozinku (password).
![]()
Zovu oni Fatu:
![]()
– „Fato, koja ti je lozinka na računaru?“
![]()
Kaze Fata:
![]()
– „Velkom.“
![]()
Probaju oni ‘WELLCOME’ – neće. Probaju ‘VELKOM’ – nece. ‘VELLCOME’, ‘WELCOME’ – ništa neće.
![]()
Nakon nekoliko sati zovu oni Fatu ponovo:
![]()
– „Fato, kaži nam koliko slova ima ova tvoja lozinka?“
![]()
– „Pa jedno“, kaže Fata.
![]()
– „Pa kako jedno, pobogu?!“ , pitaju kolege opet.
![]()
– „Pa vel’ko – M!“
![]()












