Riječi svjedoka poznatog kao “Francuz” pojavljuju se u novoizašloj knjizi Ezia Gavazzenija.
Tri osobe trenutno su pod istragom zbog ubistava počinjenih tokom opsade Sarajeva.
Njihovo mjesto sastanka navodno je bilo skladište na periferiji Milana, u ulici Viale Mecenate. Tu su se okupljali učesnici onoga što su nazivali “ljudskim safarijima” u Bosnu – Italijani koji su bili zainteresirani za pridruživanje snagama bosanskih Srba kako bi pucali na civile u Sarajevu tokom rata devedesetih godina.
O tome piše Ezio Gavazzeni u knjizi Vikend snajperisti (tal. I cecchini del weekend), objavljenoj u izdanju Paper Firsta, koja je u knjižarama od jučer.
Tri osumnjičenika pred milanskim tužilaštvom
Nalazi iz knjige već su uključeni u prijave podnesene tužilaštvu u Milanu. Istragu koordinira tužilac Alessandro Gobbis, a tri osobe trenutno su pod istragom zbog ubistva.
Kako je funkcionisala mreža
U knjizi Gavazzeni prenosi svjedočenje izvora poznatog kao “Francuz”, prema čijim riječima su Italijane zainteresirane za odlazak u Bosnu prikupljali kroz agenciju sa sjedištem u Milanu, specijaliziranu za sigurnosne usluge, koja je imala bliske kontakte s drugim evropskim agencijama.
Putovanja su se odvijala vikendom, a u nekim slučajevima, kako svjedok navodi, učesnici su za to i plaćali – i to velike svote novca.
“Trofejne čahure” i biznismen koji je potrošio 340.000 lira
Prema istom svjedočenju, jedan poznati poduzetnik navodno je za ovakve vikenede plaćao i do 340.000 lira. Italijanski snajperisti su se, tvrdi “Francuz”, vraćali s čahurama koje su bile različito obojene ovisno o žrtvi.
“Trofej je bila čahura”, prepričava izvor, “na kojoj bi vodič označavao pogođenu metu bojom: plava ili ružičasta za dječaka ili djevojčicu; crvena za muškarca; crvena i zelena za vojnika; žuta za ženu; žuta i zelena za vojnikinju; crna i plava za starijeg muškarca; crna i ružičasta za stariju ženu.” piše Milanotoday.
“Izvođači radova” i 4 miliona lira po pratnji
Kriminologinja Martina Radice, koja zajedno s Gavazzenijem radi na istrazi, otkrila je za Fanpage.it dodatne detalje. Osobe zadužene za fizičku pratnju klijenata do ratnih zona nazivane su “izvođačima radova” i primale su četiri miliona lira za svaku pratnju.
“Uspjeli smo pronaći četiri izvođača radova, ali samo je jedan pristao razgovarati. Nije nam htio reći ime jer želi zaštititi sebe – zbog čega smo ga prozvali ‘Francuz’. Ono što nam je rekao potvrdili su i drugi svjedoci, a sada je sve u rukama istražnog tužioca”, rekla je Radice.
Izvođači radova dočekivali su klijente u Milanu, Trstu i u regiji Triveneto te organizirali putovanje. Klijenti nisu znali ni ime svog pratioca. “Jednom je to bio Michele, drugi put Francesco, ili čak Luis.”
Među onima koje je “Francuz” lično pratio bili su neurohirurg, vrlo poznati italijanski poduzetnik i “općenito pojedinci s visokim financijskim resursima”. Jedno ime – poduzetnika koji je navodno potrošio 340 miliona lira – prijavljeno je Tužilaštvu u Milanu.
Parma, Trst i veze s drogom
Gavazzenijeva istraga dotakla se i Parme, gdje postoje sumnje oko jedne turističke agencije koja je prestala s radom prije nekoliko godina, te Trsta, gdje je identificirana bivša radionica za popravku vozila kao moguća polazna tačka.
Jedan izvor govori i o mogućoj vezi s trgovinom drogom na Balkanu: “Svi su imali Rolex satove. Veliki automobili bi stigli i bili parkirani u radionici, a zatim bi odlazili kao Volvoi s oznakom Crvenog križa.” U vozilima su bili muškarci koji su se prerušili u humanitarne radnike kako bi prešli granicu – “iz Lombardije, Vicence, Bergama, Verone”.
Kako su birali klijente
Zainteresirani za “safarije” saznavali su za putovanja usmenom predajom, često na privatnim zabavama. “Organizacija je odlučivala kome se može ponuditi putovanje, a ne obrnuto. To je bio način zaštite.” Nakon što bi kandidat pristao, komunikacija se odvijala putem kodiranih fraza u ranim e-mailovima i putem satelitskih telefona. Poruka da je putovanje spremno glasila je: “Tu su jeleni za strijelce.” Jeleni su bili civili. Strijelci – snajperisti.
Šest sati za pucnjavu, djeca kao najtraženije mete
Kad bi stigli na poziciju, “turisti snajperisti” imali su šest sati da pucaju.
“Najtraženije mete bila su djeca i mlade djevojke, dok su starije osobe ubijane jer su smatrane beskorisnim za ekonomiju. Njihova logika je bila: ‘Ako staneš ispred mog nišana, umireš'”, navela je Radice.
Klijenti su po dolasku pretresani i prisiljeni ostaviti telefone i kamere kako ne bi ugrozili organizaciju.
(Vijesti.ba)
