Danas je moja deveta godišnjica braka. To nije nešto što se događa svaki dan.
Znam ljude koji su u braku čak i duže i znam da devet nije lijepi, okrugli broj poput 10. Ipak, danas sam se probudila i pomislila – ja sam u braku devet godina, wow!
I pustila sam misao da potone i počela razmišljati o cijelom tom putovanju. O dobrim vremenima i lošim vremenima. O usponima i padovima.
Brak nije nešto što se događa onog dana kada kažete: “Uzimam“.
Brak se događa tijekom mnogih drugih dana koji slijede, kada se probudite u jutro i odlučite voljeti svog partnera, unatoč svim njegovim manama i nesavršenostima, piše Elephant journal. (Ovo vrijedi u oba smjera).
Brak zahtjeva trud. Brak zahtjeva ljubav. Ljubav.
Ljudi definiraju ljubav na toliko različitih načina.
Imala sam učitelja u srednjoj školi koji nam je davao smislene uvide u život.
Jedna od stvari koje se sjećam da je rekao: “Ljubav nije osjećaj; to je čin volje. “
Riječi su pale na gluhe uši 14-godišnjaka. Za nas djecu, ljubav je bila Disneyjev film. Bila je to princeza i princ koji žive sretno do kraja života.
Ljubav su bili leptiri u trbuhu, ruže i lupanje srca.
Pokušali smo raspravljati s njim, govoreći mu da je ljubav osjećaj. Ljubav je intenzivan osjećaj obožavanja druge osobe. Istina, nismo to doživjeli, ali smo znali.
Ljubav je osjećaj radosti, izgaranja u svom srcu za drugu osobu, a kada bi to osjetili, znali bi.
Ovaj učitelj je bio samo iznuren starac koji nikako ne može znati o čemu priča, zar ne? “Čin volje.” Što to uopće znači?
20 godina kasnije, shvatila sam.
Naravno, kada susretnete nekoga, možete biti vrlo privučeni njime ili njom. Kako se sve više upoznajete to dublje padate u ponor osjećaja i emocija. Postajete vezani. Žudite za društvom te posebne osobe.
Sve je to velika stvar. Važno je. Mi osjećamo, povezujemo se, mi želimo.
Trnci prolaze našim srcima koji nam govore: “Ovo je ona prava osoba!” Kažemo: “Volim te”, a to i mislimo. Stvarno to mislimo. Činimo veliki korak i odlučimo provesti ostatak svog života s tom osobom.
To je izbor.
Bez obzira na okolnosti ili motivaciju koja stoji iza samog čina vjenčanja, odlučili smo prihvatiti drugu osobu, u dobru i zlu i držati se toga dok ne umremo.
To je ideja barem … Svi znamo kako stvari ne funkcioniraju uvijek na taj način.
Stvar je u tome, oni brakovi koji traju “dok ih smrt ne rastavi”, ne traju zato što su njihovi početni “osjećaji” ljubavi bili jači. Takvi brakovi traju jer oba partnera aktivno odabiru voljeti drugu osobu u vezi.
Prava ljubav nije osjećaj. To je izbor. To je odluka koju donosite svaki dan, odluka da ćete ostati s tom osobom s kojom ste stupili u brak.
To nije uvijek jednostavan izbor. Što više vremena provodite s nekim, više naučite o svim malim stvarima koje druga osoba čini, koje vas izluđuju!
Postoje male stvari i velike stvari, a sve to utječe na brak. A ljudi rastu i mijenjaju se. Mi smo svi na individualnom putovanju kroz život i uvijek učimo, uvijek rastemo i sve se mijenja.
Ljudi koji su u braku, ponekad se razdvoje. Mi smetamo jedni drugima. Mi se iritiramo. Griješimo. Bivamo razočarani. Doživljavamo neuspjehe. Ponekad smo grubi i okrutni.
Kada vidite nečiju grubost, slabosti i nedostatke, a još uvijek odabirete voljeti tu osobu – to je ono pravo.
Ljubav nije osjećaj. Ljubav je čin volje. Ljubav je izbor.
Kada dvoje ljudi stoji zajedno ispred svjedoka i razmjenjuju zavjete, oni se uistinu još ne poznaju. Oni znaju jednu verziju osobe.
Nije bitno jesu li u vezi godinama ili su čak i živjeli zajedno prije.
Nakon što položite zavjete i odaberete voljeti i poštovati jedan drugog do kraja života, mijenjate se. Vi postajete jedno. Ne mislim da ćete izgubiti svoju individualnost ili osjećaj sebe, ali više se ne suočavate sami sa životom – imate partnera. Nekoga koga osim vas samih trebate uzeti u obzir.
Kako prolaze dani, mjeseci i godine, vidite tu osobu na način na koji je nikada prije niste vidjeli. Upoznajete je na suštinski dubokoj razini, jer u stvari, dijelite zajednički život.
Vidite sram, neuspjeh, žaljenje. Vidite lijenost i tvrdoglavost i naglu narav. Vidite nestrpljivost, strah i nezainteresiranost. Vidite sebičnost.
Vidite sve ove stvari i prihvaćate ih otvorena srca. Dajete strpljenje, razumijevanje i prihvaćanje. To se odvija u oba smjera, u različitim fazama tijekom vašeg zajedničkog putovanja.
Kada se jedan partner udaljava, drugi mu daje prostora. Kada je jedan partner nesiguran, drugi mu pruža podršku. Kada jedan pogriješi, drugi oprašta. Kada jedan partner osjeća tugu, drugi mu nudi suosjećanje.
To nije lagano putovanje i nije lako napraviti izbor – nastaviti voljeti nekoga tko vas je povrijedio, razočarao ili razljutio. A to će se dogoditi. Jer život se događa.
Posao, krediti, odgajanje djece, planiranje za budućnost – sa svim tim stvarima dolazi i stres, kušnje i nevolje. Vidite partnerove mane i shvaćate da su ogledalo vaše vlastite nesavršenosti.
Sve što možete učiniti je nastaviti odnositi se jedan prema drugom s ljubavlju i prihvaćanjem. Pružajte toj osobi što više ljubavi i suosjećanja, jer će doći vrijeme kada će i vama biti potrebna dobrota i prihvaćanje od vašeg partnera.
Jer svi smo mi nesavršeni ljudi. Pokušavamo dati od sebe najbolje što možemo, ali često neuspješno.
Ipak, postoji ta jedna osoba koja svaki dan trpi naše gluposti. Jer ta osoba nas voli. Ta osoba je odlučila da neće odustati od nas.
Jer s lošim, dolazi dobro i to je ples čije korake nitko nikada potpuno ne savladava.
Ipak, nastavljamo plesati.
Život je težak; a spajanje dva života u jedan, čak i teže. Ali, svaki dan, mi imamo izbor. Voljeti tu osobu ili ne.
Kada odabiremo voljeti, bez obzira na sve… Tada to postaje ono pravo!
To je ono što čini da brakovi traju. To je način na koji partnerstvo raste i cvjeta.
A zajedno s tim izborom dolaze sve druge stvari – dobre stvari!
Mekani zagrljaji u jutarnjim satima. Slatki poljupci kad dođete kući navečer. Romantični trenuci pod mjesečinom.
Prijateljstvo. Radost. Smijeh.
Jer teške odluke često rezultiraju najboljim nagradama …
Odaberite ljubav.
Izvor: atma
