(Foto: Pixsell)
Deset mjeseci iza nas u političkom smislu obilježila je kakofonija nastala nakon presude Miloradu Dodiku (prvostepena u februaru i drugostepena u augustu) oivičena u Dodikovom eskaliranju situacije, udarom na državne institucije te nemoći tih institucija da ga privedu.
U tom periodu Dodik je sa svojim političkim pratiocima maksimalno eskalirao situaciju i testirao moć i nemoć državnih institucija. Rezultat je da je Dodik i zvanično bivši predsjednik entiteta Republika Srpska, ali je i dalje predsjednik stranke SNSD. Umjesto reformi, zakona i cijelog niza poslova koji su bili pred zvaničnicima, skoro godinu dana “pojela” je borba za pravnu državu na djelu.
Policijske institucije na kraju nisu pokazale snagu da privedu osumnjičene Milorada Dodika, Nenada Stevandića (predsjednik NSRS) i Radovana Viškovića (bivši premijer RS-a), ali su se prvo Dodik, a zatim i druga dvojica sami pojavili u Sudu BiH, dali izjavu, a nakon čega su pušteni na slobodu, iako im je ranije bio određen pritvor.
Taj čin, koji se dogodio početkom jula suštinski je bio početak Dodikove nagodbe, koju su po svemu sudeći vodili i koordinirali američki dužnosnici. Sve je kulminiralo prošle subote, kada je NSRS povukla sve zakone i odluke koje je ranije usvojila (iako ih je Ustavni sud BiH poništio i stavio van snage), a koji su bili usmjereni protiv države te su imenovali i vršiteljicu dužnosti predsjednice Republike Srpske Anu Trišić-Babić, koja će na toj poziciji ostati do prijevremenih izbora 23. novembra.
U međuvremenu su i određeni Dodikovi saradnici skinuti sa crne liste američkog ministarstva finansija, što je dio cijelog mozaika i dogovora kojeg je Dodik postigao s Amerikancima.
A da su na sceni neki drugi vjetrovi pokazuje i reakcija glasnogovornika američke ambasade u Sarajevu:
Sjedinjene Američke Države raduju se nastavku bliske saradnje sa svim stranama i konstitutivnim narodima u BiH na praktičnim i pragmatičnim rješenjima za unapređenje sigurnosti, stabilnosti i zajedničkog prosperiteta. Radujemo se konstruktivnijem i pragmatičnijem odnosu s Republikom Srpskom.
Stječe se dojam da je u konkretnom slučaju bilo bitno samo simbolički pustiti NSRS da povuče prethodne odluke i zakone usmjerene protiv države, koje su u praksi nisu ni provodile i koje je Ustavni sud BiH već ranije poništio. Drugim riječima na taj način ostavljen je prostor Dodiku da simbolično poruči Amerikancima da pristaje na igru kompromisa.
Dakle, Amerikanci ovim poručuju da je saga završena te najavljuju saradnju sa svima, stavljajući u fokus termin konstitutivni narodi. No, u tom kontekstu se nameće pitanje; ako je Dodik bivši, da li je bivša i njegova politika? Koliko će mu Amerikanci pustiti da ima utjecaja. Jer Dodik, i u slučaju da ostane predsjednik SNSD-a i da ne ostane, niko ne može osporiti da će na politiku te stranke imati utjecaj.
Suštinski, Dodik se može politički primiriti, no ostaje pitanje njegove politike i politike SNSD-a. Da li će ova država u narednim mjesecima i godinama biti rasterećena blokada, politike gušenja procesa, separatizma, podjela i degradacije institucija? To su pitanja koja će označiti da li se dešava promjena, dok je Dodikova simbolična kapitulacija tek epizoda koja, barem ne u ovom trenutku, ne odaje cijelu sliku.
klix.ba
