Sigurno ste već čuli izreku “ko drugome jamu kopa sam u nju upada”. Ova izreka nam govori da naše želje i djela prema drugim ljudima mogu imati ozbiljne posljedice na nas same.
Ali, da li je ova izreka stvarno istinita? Kada analiziramo naše odnose s drugim ljudima, možemo primijetiti da mnoge osobine koje vidimo kod drugih ljudi, zapravo prepoznajemo kod sebe. Čak i kada nemamo ništa zajedničko s drugom osobom, naše emocije i psiha nam jasno signaliziraju da postoji veza između nas i drugih ljudi.
Ovo je ono što prepoznajemo duboko u drugima. Psiholozi često naglašavaju važnost opraštanja kao načina za oslobađanje od negativnih emocija koje osjećamo prema drugima ili prema nečemu. Zašto je to tako važno i istinito? Mi smo nesvjesno svuda oko nas. Drugi ljudi su naš odraz, ali naše tijelo prepoznaje samo nas same.
Kada poželimo nekome nešto loše, tijelo to vrlo jasno razumije, ali projicira se jedino na nas jer naše tijelo prepoznaje samo nas, a svi ljudi su samo naš odraz. To znači da, kada želimo nekome nešto loše ili činimo zlo drugima, zapravo nanosimo štetu samima sebi.
Sva naša negativnost je samo naša i što se više ljutimo, to će nam biti gore. Čak i kada se ljutimo na nekog drugog, mi smo osoba koja proživljava negativne emocije. Psiholozi nas potiču da drugima oprostimo jer je opraštanje čin oslobađanja od negativnih emocija koje osjećamo prema nekome ili nečemu.
Ako dopustimo tim emocijama da nas muče, one će se projicirati na nas same. Kada oprostimo, osjetit ćemo olakšanje. To je slično iskustvu hipnoze ili aktivne mašte, tehnika koje nas uče da zaronimo duboko u sebe i osjetimo svoje biće jako iskreno i intenzivno, bez uplitanja našeg razuma.
Opraštanje nije lako, ali svakako bismo trebali pokušati. Opraštanje znači otpuštanje svih negativnih emocija koje truju naš život i naše biće. Kada oprostimo drugim ljudima, naše negativne emocije će nestati. Opraštanje uvrede ne znači da smo slabiji, već pokazuje našu snagu i hrabrost da se oslobodimo negativnosti.
