Marija Filipović iz Novog Karlovca u Srbiji završila je osnovnu školu i sa osmijehom došla na svoju matursku večeru – u kratkoj suknji, bez pokušaja da sakrije protezu. Naprotiv, nosila ju je s ponosom. Jer Marijina proteza nije simbol nedostatka, već pobjede.
Njena borba počela je kad je imala samo šest godina. Tada je osjetila bol u peti, a nekoliko mjeseci kasnije uslijedila je šokantna dijagnoza – Ewingov sarkom, rijedak i agresivan tumor kostiju. Liječenje je uključivalo iscrpljujuće hemoterapije i na kraju amputaciju noge.
– Najteže mi je bilo kada su mi rekli da mora na amputaciju. Srce mi se slomilo, ali znala sam da moram biti jaka zbog nje – prisjetila se majka Slađana Filipović.
Tokom liječenja, porodica je bila Marijin oslonac, a ona je, unatoč svemu, ostala vedrog duha. Njena majka kaže da ju je upravo Marija naučila šta znači istinska hrabrost.
Danas, Marija ima 15 godina, odlična je učenica i planira da upiše gimnaziju. Njen san je da jednog dana studira medicinu – kako bi mogla pomoći drugima, kao što su liječnici pomagali njoj.
Na maturskoj večeri, Marija je zablistala. Umjesto da skriva ono što je prošla, odlučila je da pokaže – i time pošalje snažnu poruku.
– Moja poruka svima koji prolaze kroz teškoće jeste: “Nikada ne gubite nadu. Vjerujte da će proći i budite pozitivni. Svaka bol nas čini jačima” – poručuje Marija.
Njena priča nije samo priča o bolesti. To je priča o snazi, ljubavi, hrabrosti i životu koji se bira živjeti punim plućima. Marija je danas inspiracija mnogima – i dokaz da se i nakon najtežih borbi može zakoračiti naprijed s osmijehom.