Ivica Dačić ozbiljno aterira, što je dobar znak: djeluje da odbija da bude dio planiranog masovnog zločina. Dačić je oportunista i uvijek bira najjačeg saveznika. To radi i sada – pokušava da se izvuče, da siđe sa broda.
Evropska komesarka za proširenje Marta Kos svoj je prvi susret sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem opisala kao – konstruktivan, ponovivši da Brisel očekuje jasnu orijentisanost Srbije ka Evropskoj uniji, što uključuje ”snažno civilno društvo i nezavisne medije”.
Nedugo nakon srdačnog razgovora predsjednika Srbije sa komesarkom Kos, lider opozicione Stranke slobode i pravde Dragan Đilas je u svom otvorenom pismu visoku briselsku službenicu podsjetio da je u Srbiji istog dana ”dokazano da je Aleksandar Vučić koristio zvučno oružje protiv svog naroda, na koga je, u nameri da izazove krvoproliće, poslao batinaše i kriminalce”.
”Vučić itekako ima razloga da bude zadovoljan nedavnom posjetom Briselu, susretima sa Generalnim sekretarom NATO Markom Ruteom i Evropskom komesarkom za proširenje Martom Kos. Vučićeva politika sjedenja na ruskoj stolici i glumljenja evropskih integracija očito prolazi. Zapad to toleriše”, kaže za Slobodnu Bosnu profesor Beogradskog univerziteta Ivan Videnović.
Profesor Videnović dodaje da su liberalno orijentisani građani Srbije od komesarke Kos očekivali drugačije poruke.
”Očekivali smo, na primjer, da Vučiću jasno bude rečeno da nije dozvoljeno sankcionisanje slobode okupljanja, kršenje osnovnih ljudskih prava, te da će, kada je riječ o Srbiji, veliki evropski plan regionalnog razvoja biti doveden u pitanje bude li nastavljeno sa ograničavanjem sloboda, uključujući slobodu medija…Nažalost, ništa od toga!”
Zašto?
Jasno je da EU sarađuje sa izabranim zvaničnicima, ali razgovore sa proruskim autokratom ocijeniti kao konstruktivne zaista je teško razumijeti. Naročito nakon što je režim u Beogradu protiv mirnih demonstranata upotrebio zvučni top.
Mediji spekulišu da je predsjednik Vučić sa briselskim zvaničnicima pregovarao i o Miloradu Dodiku.
Nije Dodik najjača Vučićeva karta. Ne vjerujem, dakle, da Evropska komisija Vučića toleriše isključivo zbog obećanja da će obuzdati Dodika. Pritom, ne vjerujem ni da Vučić ima toliko uticaja na Dodika, koga, ako neko zbilja bude obuzdavao, to svakako neće biti Vučić, nego EUFOR. Srbija tu nema šta da traži. Jedino u čemu Vučić može da pomogne Evropi, a već joj je pomogao, je da pacifikuje atmosferu u srpskom društvu u slučaju hapšenja Milorada Dodika.
Može li to predsjednik Vučić?
Može. Eventualno hapšenje Dodika i kriza koju on proizvodi u BiH malo koga u Srbiji interesuje, malo koga uznemirava. Srbija trenutno ima važnijih problema. Pored toga, građanima Srbije dosta je Dodikovog učešća u Vučićevim prevarama – od izbornih do ostalih. Najzad, koliko vidim, ni opoziciju u Banjaluci mnogo ne zanima Dodikova politička sudbina, što je dobra vijest.
Sa druge strane, krizu koju proizvodi Milorad Dodik Evropa vidi kao bezbjednosnu prijetnju.
Koliko ozbiljnu?
U mjeri mogućnosti da se aktuelni politički sukob dva bosanskohercegovačka entiteta prelije na cijelu BiH, a onda i na region. Moguće je da je Vučić imao tako srdačan prijem i u NATO i u sjedištu EU i zbog obećanja da će nemiri, ako do njih uopšte dođe, ostati na teritoriji BiH. Vjerujem da je svojim domaćinima Vučić dao određene garancije u tom smislu, kojima su oni očito zadovoljni.
Budući sinhronizovana sa sistemom odbrane NATO, Srbija je jedna od važnijih karika u evropskom bezbjednosnom lancu, bez obzira na Vučićevu emocionalnu, ideološku i političku vezanost za sovjetske i staljinističke ”vrijednosti” i poziciju.
Kada sam rekao da Vučić u rukama ima kartu važniju od Dodika, upravo sam na to mislio: EU Vučića toleriše zbog strateških i bezbjednosnih pitanja. U novoj evropskoj bezbjednosnoj strukturi, u procesu naoružavanja, Evropa Balkan tretira kao svoj integralni dio. Nema ”balkanske rupe”. Novi bezbjednosni štit i slanje mirovnih snaga u Ukrajinu podrazumijeva učešće svih država regije.
Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Albanija članice su NATO. U čijoj je tačno zoni Srbija?
Ukoliko se zaista ostvare planovi Donalda Trampa, Srbija bi, zajedno sa Slovačkom, Mađarskom, možda Rumunijom, Moldavijom, Gruzijom i Ukrajinom mogla postati dio sovjetske zone. EU reaguje, svjesna da Tramp ozbiljno radi na anuliranju rezultata Hladnog rata, odnosno na poništenju velike pobjede Zapada nad SSSR-om. Svijet bi se zaista mogao vratiti na interesne zone, uprkos pokušajima Evrope da ostane zajednički ekonomski i bezbjednosni prostor, pa i po cijenu zatvaranja očiju pred onim što rade pojedine evropske autokrate, uključujući Vučića.
Ima li duboka politička kriza u Srbiji kapacitet da pokvari idilu predsjednika Vučića i EU? Može li, dakle, Brisel sa sigurnošću računati da će predsjednik Vučić i dalje biti ključni politički faktor i donosilac odluka u Srbiji?
Ne može. Mislim da će se prilike u Srbiji promijeniti u smislu kohabitacije ili osipanja moći Srpske napredne stranke (SNS). Moć koju su naprednjaci imali prije 1. novembra 2024. i pada nadstrešnice u Novom Sadu, oni odavno nemaju. Čak i da građanska pobuna u Srbiji ne dovede do revolucionarnih promjena, SNS će sama početi da modifikuje vlastito ponašanje i stil političkog djelovanja. Tim prije što su, vidimo, izloženi veoma neprijatnim reakcijama na lokalnom nivou: od Obrenovca do Kraljeva i Niša, Vučićevi gradonačelnici i istaknuti članovi stranke meta su bijesnih građana, što će u dobroj mjeri odrediti status SNS-a u budućnosti. Vučić više neće biti u stanju da njihov status u lokalnim samoupravama pokriva sopstvenim autoritetom; neće moći da ih zaštiti u svakom mjestu na kojem, zbog svoje osionosti i bahatosti, počinju da budu meta. U tom smislu, moć SNS-a će opadati.
A predsjednika Vučića?
Nisam siguran. Naravno, EU je pragmatična i sarađivaće sa onim ko u Srbiji bude imao stvarnu političku moć.
Koliko je građanima Srbije danas uopšte stalo do podrške ovakve EU, čije vlade, zbog potpore predsjedniku Vučiću, sve oštrije kritikuje ozbiljna evropska štampa?
Većina građana koja učestvuje na protestima odavno se pomirila sa tim da, uprkos svemu, Brisel favorizuje Vučića. Čak i dio liberalne javnosti u Srbiji koji se dugo opirao da priznamo pristrasnost Brisela, shvata da je ovo što se događa naša stvar, koja se dobije klasičnom narodnooslobodilačkom borbom. Bez oružja, razumije se. Ovdje više nije riječ o karakteru protesta, o simbolima koji se nose, nego o tome da smo ostali sami i da se za demokratski društvo moramo izboriti sa ili bez podrške Evrope. I to u okolnostima u kojima je autoritatizam postao ne incident, nego mainstream. Gledamo široko rasprostranjeno lomljenje demokratskog uređenja, koje će Vučić, izađe li kao pobjednik, isto tako široko primijeniti u Srbiji.
Cijeli intervju pročitajte klikom OVDJE!
(Slobodna-Bosna.ba)
